|      
Želiš da odustaneš od takmičenja?
Pre nego što potvrdiš svoju odluku, upoznaj se sa detaljima.
Ukoliko potvrdiš odustajanje, na tvoj računar ćemo automatski ubaciti cookie, koji će nam omogućiti da te tokom takmičenja (26.04 -30.04.2021) prilikom dolaska na portal prepoznamo i omogućimo ti neometano korišćenje portala, bez prikazivanja ikona Ringerajinog sponzora, odnosno kontrole uz desni rub ekrana.

Istovremeno, oduzećemo ti sve prikupljene bodove, čime se na žalost gubi pravo za osvajanje nagrade.

Da li još uvek želiš da odustaneš od takmičenja?
Ringeraja.rs koristi "kolačiće" u cilju pružanja boljeg korisničkog iskustva, praćenja posećenosti i prikaza oglasa. Postavke prihvatanja kolačića podesite u vašem internet pretraživaču.
Nastavkom korišćenja smatra se da se slažete sa korišćenjem kolačića u navedene svrhe. Za nastavak kliknite "U redu".   Saznajte više.

Daca88: Moja porođajna priča

Uredništvo portala Ringeraja.rs, 13.8.2010
Donose Alena, daju mi ga u naručje, ima vunenu kapu na glavi, pitam, zar mu nije tako vruće, oni kažu da je bebama posle porođaja hladno. Slede 2 sata ostajanja u porođajnoj, posle su me odgurali na odeljenje. Alen je dobio žuticu, a ja mastitis...
Ključne reči:

image
/11




DETALJI
 
Ringerajin korisnik: Daca88
 
Datum: 06.07.2010.
Tip porođaja: prirodni porodjaj, bez indukcije, sa epiziotomijom
 
Broj dana u porodilištu: 4

Porodilište: Opsta bolnica Subotica
Ocena porodilišta: 3
 
Komentar ocene: Laktacijske sestre čista nula, za 4 dana ni jednom mi nisu pogledale grudi, iako su znale da imam mastitis, doktori u viziti ne daju dovoljno informacija, samo bez reci opipaju stomak, bace pogled na ulozak da vide krvarenje i odu. Jedina svetla tačka su sestre koje su mi donele prenosivu bolničku muzilicu, i neonatolog koji je divan čovek.

 



PRIČA O MOM POROĐAJU

 

 

VTP. Pomalo sam razočarana dok taj dan idem od doktora. Ništa se ne dešava. Kontrakcije nisu dovoljno jake, grlić zatvoren. Ne znam šta sam očekivala, valjda zato što sam se danima šalila kako moja je bebana kao Švajcarac i čeka baš termin, pa sam se navikla na tu pomisao. I opet celo popodne i veče sam u šetnji ne bi li se nešto desilo. Ništa.
Veče provodim ispred kompjutera ćaskajući sa ekipom na Ringeraji, a malo i igrajući Kaladonta. Oko pola deset počinje da me peku leđa i ustajem da se razmrdam. I kao svaka trudnica, odmah moram do WC-a. I dok se brišem, imam šta da vidim: krvava sluz. Onako uzbuđenja izlećem iz kupatila i mlatim papirom ispred muža i govorim: “Ispao mi sluzni, ispao mi sluzni!”. Čovek me gleda kao da sam jela bunike, i zbog toga se smirujem i odlazim da javim vest na RR. Svesna sam da se dalje čeka. Istuširala sam se i legla da spavam. Oko dva počinju bolovi koji mi remete san. Merim na koliko, budim muža i govorim mu: „Krenule su mi kontrakcije. Sad su na 10 minuta, ne mogu da spavam, odoh u dnevnu sobu da peglam, a kad budu na 5, budim te da idemo u Betaniju.“ Jadan čovek, ne verujem da je uspeo više da zaspi. Ja dišem, peglam, ne jedem, ne pijem ništa, i dišem, dišem. Oko pola sedam muž ulazi u sobu i gasi mi peglu (ja u panici – ostalo mi još veša) i kaže da više ne može da me sluša i da me vodi da budem pod nadzorom doktora. Pokušavam to da odgodim, bojim se da neću biti dovoljno otvorena i da mi ne gine indukcija, ali on ne popušta.
Nešto posle sedam dolazimo. Čekam, smena je. Subota. Uzimaju mi mere i odrađujem proces klistiranja. Dok čekam, šaljem redom ljudima obaveštenje mobilnim gde sam i šta se zbiva. Oko 8.20h dolazi babica po mene i vodi me u pretporođajnu sobu. Tri kreveta, nas dve. Doktorka me pregleda, 5cm sam otvorena i raspara mi vodenjak. Priključuju infuziju (a kasnije pokontam da je to stimulacija) i CTG. Vreme prolazi mirno. Kontrakcije sve duže i jače, leđa peku. Ja samo dišem i držim oči zatvorene. I dišem. Neću da budem glasna, obećala sam sebi. Ova cimerka vrišti, ustaje, mene hvata nervoza, ali samo govorim sebi: diši, diši. Spavam između kontrakcija. Vreme brzo curi. 9 sati. Počinje faza mešanja sa naponima. Zastenjah, pomislih: „Ne mogu ja ovo“, a zatim: „Još samo malo, beba je tu, diši, još samo malo.“ 10h. Doktor me pregledava i kaže da sam spremna, naponi su tu, potpuno otvorena, ali babica sugerira da prvo probamo da spustimo bebu, jako je visoko. Slušam sve šta govori, ali beba ne mrda. Usput me kritikuju što sam bila previše fizički aktivna u trudnoći, mišići karličnog dna su mi suviše jaki.
11.15h. Doktorka kaže da pređem na tvrdi sto. To mi je inače profesorka i umesto da šutira iz sale prisutne studente na internatu, koristi priliku da me upoznaje sa njima. Babica mi kaže da guram i činim to. Zaseca me, kaže da joj se beba čini suviše velikom u odnosu na ono što su mi rekli na UZ. Idemo, napon, i eto je glavica. Ponovo, ajmo,  napon, ali ja ne osećam donji deo tela. Doktorka i sestra naležu na moj stomak i osećam kako se olakšanje širi mojim telom. Gledam moju bebi kako se rađa. Plače. 11.31h. Stavljaju mi je na grudi i ona pronalazi moj pogled i, za nepoverovati, smiruje se u momentu. Kažem joj: “Hej, pa zdravo ti!”. Uzimaju je da je kupaju i mere. Ja se izvinjavam babici što nisam bolje sarađivala, ona mi se u neverici smeje. Kaže da se meni treba čestitati što sam bila toliko racionalna sve vreme. A i da je ovo bilo za carski rez, jer je beba kilogram teža od predviđenog.
A ja sam samo srećna. Babica mi dodaje mobilni da podelim vest, zovem muža i kažem: „Mi smo se rodili!"
Noć, 05. 07. 2010, dobijam neke blage bolove, koji ponekad stegnu malčice jače, ali sve u svemu za moj pojam i suviše blago da bi pomislila da se porađam. Bolovi me bude sa vremena na vreme. Tada ustanem, prošetam sobom, pa ležem nazad u krevet nastavljajući spavanje.

Jutro... nepravilne kontrakcije, čas na 15, pa na 10, pa na 7 min, pa opet na 10, 15... pomislim da su opet lažne kontrakcije. Na RR u trećem tromesečju se žalim da me rastura karlica, da me bole prepone, stidna kost, leđa. Sluzni čep je ispao još nekoliko dana ranije. Dolaze mi kontrakcije na 10 min, ja stalno idem neizmenično piškiti i kakiti. Instiktivno počnem nameštati dečiji krevetac, navlačim posteljinu, ogradicu, kontrolišem da li sam spakovala sve stvari u torbu, a sve mislim da neću ja još, jer do termina imam još malo više od 2 nedelje.

Cure sa RR me ubeđuju da se porađam, a ja još uvek čekam neki "znak" da je zaista krenulo. Dolaze kontrakcije na 5 min. ja brzim hodom odlazim u prodavnicu da za svaki slučaj pokupujem neke sokiće, vodu, keksiće, novine itd. Kasirka me pušta preko reda, vidi da se nešto samnom dešava, a to izgleda još uvek vide svi sem mene :-) Počinje malo jače da boli, još uvek izdržljivio, ali ipak govorim mužu da krećemo u porodilište. Prethodni dan mi je CTG beležio visoke kontrakcije, i bila sam otvorena 1 prst.

Stižemo u bolnicu, i nikog nema sem jedne sestre na šalteru. Kaže mi da su svi ginekolozi otišli na neko predavanje, i da je ostao da dežura samo jedan jedini ginekolog, koji ima 3 operacije, i moramo da ga čekamo dok operiše. Sestra me stavlja na ctg, koji beleži pravilne, visoke kontrakcije. Poziva doktora da siđe između dve operacije da me pregleda. Nakon 20 min. dolazi doktor, pregleda me i kaže da sam 2 prsta otvorena, i šalje me u predporođajnu salu. Tamo sledi istorija bolesti, merenje pritiska, temperature, vađenje krvi, klizma.

Bilo je oko 19:30 kada sam ušla u predporođajnu salu. Posle nekog vremena, ako se ne varam oko 22h pregleda me doktor i kaže mi da sam se otvorila 4 prsta. Kreću kontrakcije na 3 min. u trajanju od 1 min. Ironija porodilišta, babica pali tv, a na tv-u ide erotski film. Smejem se i mrmljam sebi u bradu kako me je erotika dovela dovde:-)Babica prebacuje kanal, idu vesti...

Vreme prolazi, ja malo dišem, malo spavam između kontrakcija. Negde oko 01h pregleda me opet doktor i kaže mi da sam otvorena 7 prstiju. Zahuktava se, ja fukcem ko lokomotiva, počinje užasno da boli, kontrakcije na 2 min. i traju 90 sek. gotovo bez predaha. U 02:50h ustajem da odem piškiti, i tada mi ucelo pukne vodenjak, i sva tekućina završi na podu. Prava mala bara. Nedaju mi da odem do wc-a, kažu da sad moram obavezno da ležim.

Spremačica dolazi da obriše pod. Kreću mi naponi, ali nedaju mi da guram dok se ne otvorim skroz. Jedva izdržavam 10 min. a onda počinjem da guram jer ne mogu da savladam taj pritisak. Babica virne ispod plahte, i kaže mi "beba ima crnu kosicu". Jupi, znači vidi se glavica, meni drago, topim se od sreće, i dobijam neku neopisivu snagu.

Vode me u porođajnu salu i kažu mi kako da guram. Idu naponi 1, 2, 3... četvrti napon sam propustila ubeđujući babicu da mi ne radi epiziotomiju. Pa 5 napon, kod 6 napona vidim da se babica latila makaza, vidim da mi seckanje ipak suđeno. Iz 7 napona rađa se moj sin Alen, u 03:20h, 3052 gr. težak, 47 cm dugačak, apgar 9/9. Posteljica izlazi posle 15 min, a onda dolazi dr. da me ušiva. Kaže mi da sam sečena i pukla, i da imam više unutrašnjih šavova nego spoljašnjih, ne kaže koliko, ali pogledam na sat i vidim da me je ušivao dobrih 40 min.

Donose Alena, daju mi ga u naručje, ima vunenu kapu na glavi, pitam ih, zar mu nije tako vruće, oni mi kažu da je bebama posle porođaja hladno. Slede 2 sata ostajanja u porođajnoj, posle su me odgurali na odeljenje. Alen je dobio žuticu pa smo ostali duže jer je bio na fototerapiji, a ja sam dobila mastitis. Samo sam se jedno jutro probudila sa teškim nateklim i otečenim grudima, nabreklim, trvdim kao kamen, u čvorovima. Konstatovali su mastitis, i zapušenje kanala, ali niko se nije setio da dođe pomoći, samo su mi zbog visoke temperature i upale dali panklav i neke inekcije. Kada smo konačno došli kući, sledeći dan mi se raspukla epiziotomija, razišli su se konci, otvorila se rana, i počela sam jako da krvarim u ogromnim ugrušcima. Hitna pomoć me je prebacila u bolnicu. Rekli su mi da sam izgubila litru krvi, da mi je pukao neki krvni sud, i da moraju da mi rade rekonstrukciju epiziotomije, i to na živo, jer zbog pritiska 80/40, sa preko 120 srčanih otkucaja nisam u mogućnosti da primim anesteziju. To me je bolelo više od porođaja!

Nakon 2 dana OPET mi se raspukla epiziotomija, ali ovaj put nisu hteli da rade ništa jer su nadošli da verovatno imam alergiju na konce pa mi ih organizam automatski odbija i odbacuje. Samo su rekli da ce trebati 2 meseca da tako sraste, i da ce gadno da izgleda :-(

Bebu su tada isto doneli opet u bolnicu da bude samnom jer je kuci jako plakao. Zovem muža na mobilni, i čujem njegov neutešan plač, srce mi se cepa. Doneo ga je i bio je na neonatologiji dok me nisu isti dan uveče pustili kući. Vraćam film unazad, muž dolazi po nas sa ogromnim buketom ruža, obučen svečano kao da će u svadbu, sav važan, ponosan i srećan, plače, grli me, ljubi me... predaje babici nosiljku i stvari za bebu. Ona ga oblači, predaje ga mužu, a on sav ponosan korača prema autu. U autu ga je pogledao mali milion puta, i ponavljao kako smo mi sada jedna prava mala porodica.

I sada kada me moj sin pogleda njegovim krupnim okicama, i kada razvuče usne u refleksni osmeh, ja se sva istopim. Obožavam ga, on mi je sve na svetu, puna sam početničkih strahova i dilema, ali sve će doći na svoje. Gledam ga kako bezbrižno spava u krevetiću, kupam ga, a on me drži za prst, pevam mu, pričam mu, ljubim ga, povijam, oblačim, dojim, uspavljujem. Ponekad sam preumorma, ali biti majka tom malom stvorenju je nešto najlepše na svetu. Da li bi ponovo prolazila kroz isto... da naravno, jako je naporno i teško, ali vredi, zlata vredi... i za koju godinicu Alen može da očekuje drugara.

 

 

 

 


Želite da nam pošaljete svoju porođajnu priču?
Pročitajte kako - na forumu Porođajne priče!

Klikni “Like” i dodaj svoj komentar na članak:

Tumačenje ultrazvučnih nalaza u trudnoći
EDD, BPD, TCD, GS... pomažemo vam da razumete šta znače sve te skraćenice koje ginekolozi koriste za tumačenje razvoja v...
6
Uobičajeni pregledi i analize u trudnoći
Pred vama je spisak svih uobičajenih pregleda i analiza koje se rade u trudnoći i približni period kada se oni rade.
4
13 znakova da očekujete dečaka
Da li je moguće da postoje očigledni znaci koji nam mogu reći da ćemo biti ponosni roditelji malog dečaka? Čitajte dalje...
4
Dobijanje na težini po nedeljama trudnoće
Koliko je preporučljivo ugojiti se u trudnoći i zbog čega kilogrami tako naglo rastu?
4





D.L.: Moja porođajna priča
Doktor me prima na patologiju i kaze da ne mrdam, jer beba je po svim parametrima sitna i porođaj se može završiti elekt...
Priče malih junaka: tvrdoglav kao mama, ti...
U 32. nedelji, moja vena je pukla, a posteljica se pokidala. Nikada neću zaboraviti kako stojim u sali u lokvi krvi i ra...



Anketa

Да сазнате...
пеперутка16

...да носите тројке, шта бисте радили?

Click Here