|      
Želiš da odustaneš od takmičenja?
Pre nego što potvrdiš svoju odluku, upoznaj se sa detaljima.
Ukoliko potvrdiš odustajanje, na tvoj računar ćemo automatski ubaciti cookie, koji će nam omogućiti da te tokom takmičenja (26.04 -30.04.2021) prilikom dolaska na portal prepoznamo i omogućimo ti neometano korišćenje portala, bez prikazivanja ikona Ringerajinog sponzora, odnosno kontrole uz desni rub ekrana.

Istovremeno, oduzećemo ti sve prikupljene bodove, čime se na žalost gubi pravo za osvajanje nagrade.

Da li još uvek želiš da odustaneš od takmičenja?
Ringeraja.rs koristi "kolačiće" u cilju pružanja boljeg korisničkog iskustva, praćenja posećenosti i prikaza oglasa. Postavke prihvatanja kolačića podesite u vašem internet pretraživaču.
Nastavkom korišćenja smatra se da se slažete sa korišćenjem kolačića u navedene svrhe. Za nastavak kliknite "U redu".   Saznajte više.

Natasa20: Moja porođajna priča

Uredništvo portala Ringeraja.rs, 10.10.2012
Na kraju je jedan lekar oko 20h rekao samo "Hitan carski". Brzo na pripreme, ja tu suze ronim jer neću čuti prvi plač...u 21h već sam bila na stolu, anestezilog je prebledeo, moj lekar je došao po pozivu samo mi je rekao "budi jaka, sve će biti ok"
Ključne reči:

image
/11


 

 

DETALJI Ringerajin korisnik: natasa20

 
Datum: 26.11.2011.
 

Tip porođaja: carski rez
 
Broj dana u porodilištu: 10

Porodilište: GAK Narodni Front  Beograd

Ocena porodilišta: 5 

Komentar ocene: bila sam u apartmanu zato sam i dala ovu ocenu,u drugom slucaju  ocena bi bila manja

 




PRIČA O MOM POROĐAJU

 

Za početak, termin porodjaja mi je bio 31.12.2010. U 14-oj nedelji sam saznala da nosim devojčicu i bila sam presrećna.Početak trudnoće bio mi je težak jer sam non stop imala mučnine,ništa nisam mogla da jedem,sve mi se gadilo.Nakon prva tri meseca došao je miran period i trajao je do 28-e nedelje. Tada su krenule male kontrakcije. Pošto sam u tom periodu bila u Francuskoj gde se i za male kontrakcije leži par dana u bolnici nisam se brinula. Smirile su se nakon 10-ak dana i rešila sam da se vratim u Srbiju da se porodim ,jer mama nikako nije mogla da dođe i da mi pomogne kad stigne beba. Dobila sam saglasnost lekara da letim i stigla sam u Beograd. Sve je bilo super nekoliko dana i onda krece moj pakao. Krenule su lagane kontrakcije,koje su se iz dana u dan pojačavale. Pošto sam imala svog lekara primio me je u bolnicu na odeljenje visoko-rizične trudnoće.Sve moguće preglede sam imala, pila i verapamil,bila na tokolizi i ništa nije pomoglo.Kontrakcije nisu prestajale. Nisam bila otvorena,nisam krvarila i pustili su me kući u fazonu kad krene ti dođi. Kod kuće sam ležala po celi dan,gledala čak i turske serije od dosade. Nakon četiri dana sam na gaćicama videla nešto sluzavo i predpostavila da je sluzni čep. Na ringeraji sam čitala o sluznom čepu i potvrdila svoje sumnje.Javila sam se lekaru i rekao je da pratim da li mi curi plodova voda.Nakon dva dana primetila sam da curka pomalo  opet se javila lekaru i rekao mi je da dođem. To je bio 25.11. Dežurni lekar me je primio,pregledao i rekao da sam zatvorena ali će me primiti da bi ujutru radili test da li je plodova voda ili mi je popustila bešika.Smeštaju me u sobu do porodilišta i tu sam ispratila do jutra nekoliko devojaka,slušala vrištanja i kukanja ali moram priznati da se nisam uplašila iako sam prvorotka samo sam razmišljala da izdržim što duže jer je bio tek početak 35-e nedelje...Ujutru sam išla na pregled,bila sam skroz zatvorena,a kontrakcije na ctg-u su ludele. Oko 09h su mi stavili vaginaletu i rekli sledeći pregled na dva sata. Jako sam bila tužna jer sam znala da mi je bebica i dalje jako mala a opet sam se radovala da ce mojim vec jedomesečnim bolovima doći kraj.. nakon dva sata na pregledu -zatvorena-, nakon četiri sata -zatvorena-. usput su mi uradili test krvi i od tad kreće frka u porodilištu...na 10min su me obilazili,pregledali su me svi lekari koji su bili u smeni,krv vadili na sat vremena a niko mi ništa ne priča. Oko 18h sam jedva ustala iz kreveta izašla na hodnik i naletela na nekoliko lekara koji su pričali o meni,tražila sam da mi kažu šta se dešava.odveli su me u sobu,seli i pitali da li sam radila test na hepatitis b. radila sam ga dva dana pre dolaska u srbiju i sve je bilo ok. Dala sam im papir ali mi niko nije verovao jer  ne priznaju strane rezultate??? e tu sam shvatila kakva je ovo država. objasnili su mi da su mi transimenaze jetre jako povećane i da oni ne znaju zašto pa eto sumnjaju na hepatitis ali da rezultat pre jutra ne mogu imati a da beba i ja ako nešto ne urade nemamo puno šansi. Nisu znali da li da da rade prirodan porodjaj ili carski,svi mogući lekari bilu su uključeni u moj slučaj.Na kraju je jedan lekar oko 20h rekao samo "Hitan carski". Brzo na pripreme,ja tu suze ronim jer neću čuti prvi plač...u 21h već sam bila na stolu,anestezilog je prebledeo,moj lekar je došao po pozivu samo mi je rekao "budi jaka,sve će biti ok" Bude me..prvo pitanje "kako je moja beba",odgovaraju da je dobro čujem neka sestra plače u pozadini,svi su bili srećni kada sam se probudila.Nastavljam da spavam,budim se,bol reže,celo telo me boli,na intezivnoj sam,sve čujem,ali ništa ne vidim od anestezije.poznati glas mi kaže "mala opet se srećemo" bila je to jedna žena koju sam upoznala dok sam održavala trudnoću.Mnogo mi je značila tih par sati.Noć nikako da prodje,spavam..budim se.Konačno jutro.Dolaze da mi kažu da mi je beba dobro ali ne mogu da je donesu da je vidim jer je u inkubatoru zbog male težine,moja Danica je imala 2200g. Opet su mi vadili krv na dva sata i konačno oko 15h lepe vesti da se stanje moje krvi popravlja.uveče sam zvala sestru i molila da me vodi da vidim moju bebu,dovezli su kolica i ja sam posle 15min plakanja uspela da ustanem i sednem na stolicu da me odvezu do nje. kada sam je videla onako malu,na njoj milion nekih cevčica,nisam mogla ni glasa pustiti ,ni da se nasmejem,zgrčilo mi se celo telo i samo su mi suze krenule.Nakon dva dana prebacili su me u apartman,i moram priznati da mi je prijao mir,tišina,čisto kupatilo...Danu sam prvi put uzela u ruke nakon 6 dana i mojoj sreći nije bilo kraja.Ostale smo u Frontu jos 4 dana i nakon toga smo puštene kući.Da skratim priču,stigao je rezultat da nemam hepatitis,na kraju nisu znali šta je uticalo da mi je povećaju transimenaze jetre,napisali su da sam imala Hellp sindrom,objasnili mi da me je sam Bog spasio jer je jako velika smrtnost žena sa tom dijagnozom.
Ja sam se raspisala mada ovo je i skraćena verzija onoga što sam preživela.Hvala bogu moja Danica i ja samo dobro.Upoznala sam mnogo žena sa kojima sam ostala u kontaktu.Sestre su bile prijatne i zaista nemam ništa ružno da kažem što se bolnice tiče. I posle svega što sam prošla moram reći da se loše brzo zaboravi i da pored onog pakla želim da imam još dece,jer su deca najveće blago na ovom svetu!

 

 

 

 

 

 
Želite da nam pošaljete svoju porođajnu priču?
Pročitajte kako - na forumu Porođajne priče!

Klikni “Like” i dodaj svoj komentar na članak:

Tumačenje ultrazvučnih nalaza u trudnoći
EDD, BPD, TCD, GS... pomažemo vam da razumete šta znače sve te skraćenice koje ginekolozi koriste za tumačenje razvoja v...
8
Dobijanje na težini po nedeljama trudnoće
Koliko je preporučljivo ugojiti se u trudnoći i zbog čega kilogrami tako naglo rastu?
6
Pol deteta na osnovu oblika stomaka i drugog?
Može li se na osnovu oblika trudničkog stomaka ili nečeg drugog odrediti pol deteta? Imate stomak u obliku lopte, gadne ...
6
Neverovatni crteži beba u stomaku
Na hiljade beba u Africi ne preživi porođaj. Kako bi se taj broj smanjio, organizacija SOS Dečijih sela u Belgiji je pok...
4





Maja Mačak Joldžić: Moja porođajna priča
Prebaciše me na operacioni stol. Govorim hirurgu da mi spasi dijete, on odgovara to nam je i cilj i to je zadnje čega se...
Porođajna priča: Moja beba je imala moždan...
Mali Tim je bio dugo očekivano dete. Svi smo mu se radovali, i mama i tata, kao i njegova starija sestra Tia.



image
Aleksandra*
Definitivno ih preporučujem svakoj trudnici i porodilji.
Pre dve godine i tri meseca na svet je došla moja devojčica, prvo dete. Dojenje je bilo nešto oko čega se uopšte nisam razmišljala. Težak porođaj, zbunjenost, bol su doveli do toga da uopšte nisam sigurna da li i koliko imam mleka. Beba je plakala, a ja sam došla u iskušenje da posegnem za adaptiranim mlekom. Drugarica koja je za Fitolat saznala na ovom forumu mi je poslala link. Iskreno, bila sam skeptična, ali bih sve uradila da imam što više mleka. Suprug je kupio isti dan ove divne tablete. Nisam verovala, ali sam uredno pila. Posle par dana sam imala osećaj da beba manje plače i da mleko više ide! Od tog trenutka kreće i uživanje u dojenju. Mogu slobodno napisati da od tog trenutka sam i ja mnogo srećnija i zadovoljnija bila. Nekoliko meseci sam ih redovno pila. A moja bebica je sisala punih godinu dana. Sada to više nije bebica nego devojčica koja će uskoro dobiti batu, a mama ovog puta ne ide u porodilište bez ovih fantastičnih tableta.  Više >>
image

Anketa

Да сазнате...
пеперутка16

...да носите тројке, шта бисте радили?

Click Here