Dugo sam razmišljala da ili ne, ali hajde da i ja podijelim svoja iskustva sa vama drage buduće i sadašnje mame i trudnice!
PRVI POROĐAJPrva trudnoća kao iz snova, ja presrećna, puna zadovoljstva, sreće, snage, želje, ljubavi. Termin je po jednom dr bio 01.07.2004., a kasnije kada sam prešla kod drugog dr 09.07.2004. Na kontrole sam išla redovno, radila sve žive testove, sve ok, samo mi je dr u par navrata rekao da je beba krupna. Prođe i 09.07. i posle telefonskog razgovora dr kaže ako ne dobiješ bolove do 13.07. dođi na gin. odjeljenje na praćenje plodove vode. Tako je i bilo, pojavim se ja 13.07. bez bolova, strahova sa puno sreće što se sve tako približilo. O porođaju nisam razmišljala na negativan način, samo o momentu kada ću ugledati to stvorenje iz utrobe...19.07. ujutru oko 7 dođe dr i ja kažem da imam malo bolova po dnu stomaka, sledi ginekološki pregled i kaže počelo je, otvorena si 2 prsta, spremi se vodim te u porodilište i da priključimo indukciju i taj delija će da izađe za 2 sata jer su ti mjere idealne za porodilju. Ja sa pjesmom uđem u porodilište u 8. Muž ispred vrata izbezumljen, a meni smiješan. Pripremu neću opisivati, neprijatno i ništa više... Slede indukcija i tri injekcije za otvaranje, prolaze minuti, sati, mene i dalje ne popušta raspoloženje, dok nisu učetali "ručni" pregledi i sve veći trudovi (buduće mame nećete vjerovati - boli, a ja pomišljam zaboli najjače samo da izađe). Od 12 do 14 bolovi su bili skoro neizdrživi plus pregledi tj. zavlačenje ruku dr i četiri babice (jer sam zakačila 2 smjene), u 14 i 30 mi buše vodenjak što ne predstavlja ništa strašno i komentarišu sad neće biti prepreka, za pola sata izlazi i bebac. Ja u onim mukama kako to čujem obliva me znoj i radost....Bolovi traju do 19h...dr se više nije pojavljivala, vjerovatno je mislila pošto sam čitav dan tu da se to odavno završilo. Uživo sam gledala 5 porođaja i u tome mi je prošlo to vrijeme...Kada se dr pojavila i vidjela me da ležim zamalo se nije srušila i pita me: "Šta ćeš tu dijete moje?" Samo sam uspjela da kažem da mi je utrnula desna strana tijela i da imam nenormalnu glavobolju, što se tiče trudova odavno su prestali. U 22h se tonovi bebe ne čuju. Hitan carski rez!!! Nikakvog straha sem da vidim da li je živo....ujutru u 6 se budim , ničega se ne sjećam sem komentara anesteziologa da pita svoje koleginice iz sale šta to bi sa njihovom kafom??? Dr dolazi u vizitu i kaže dobila si sina, ali zbog teškog porođaja reanimiran je i trenutno u inkubatoru!!! Beba od 4460gr i 56cm u inkubatoru, znači nije ni disao kada su ga izvadili, pupčana vrpca izuzetno dugačka, ali obavijena oko ramena... Moje muke oko dojenja i nemogućnosti da odem do wc i nepristupačnosti osoblja ne mogu ni da pomislim, samo ću reći da se bebac rodio u ponedeljek a da smo naučili da sikimo u petak, pri tom u toj agoniji pitam glavnu dr pedijatra da li bebe i koliko mogu izdržati bez hrane, ona mi odgovara da nismo u skupštini i da ne otvaram debatu???!!!
Mislim da niko na svijetu nije bio srećniji nego ja kada sam prekročila prag bolnice pri izlasku. Sada "bebac" ima 5 i po godina i slava bogu nema nikakvih posledica od tako teškog rađanja.
DRUGI POROĐAJDruga trudnoća katastrofa, sa punih 8 nedelja dobijem takvo krvarenje da su mi farmerke do listova bile natopljene. Bila sam blizu bolnice i dr kad me je vidjela mislila je da nije ostalo ništa, međutim bebac se nije dao (tih dana sam se mnogo nervirala oko diplomskog ). Sledi održavanje u bolnici 25 dana i onda kod kuće strgo mirovanje...sve se to preguralo. Termin je bio 06.06.2006., ali dr znajući moj prvi porođaj bez razmišljanja mi je zakazala 30.05. carski, sve je prošlo ok, imala sam iskustvo, sve se završilo super, beba je naučila da siki u roku od 10 min i sada ima 3 i po i pravi je arambaša.
TREĆI POROĐAJDrage moje o ovome ću moći da pišem tek u drugoj polovini aprila, trenutno smo u 18.-oj nedelji!
Pozdrav od srećne mame i trudnice!!!
Želite da nam pošaljete svoju porođajnu priču?
|