|      
Želiš da odustaneš od takmičenja?
Pre nego što potvrdiš svoju odluku, upoznaj se sa detaljima.
Ukoliko potvrdiš odustajanje, na tvoj računar ćemo automatski ubaciti cookie, koji će nam omogućiti da te tokom takmičenja (26.04 -30.04.2021) prilikom dolaska na portal prepoznamo i omogućimo ti neometano korišćenje portala, bez prikazivanja ikona Ringerajinog sponzora, odnosno kontrole uz desni rub ekrana.

Istovremeno, oduzećemo ti sve prikupljene bodove, čime se na žalost gubi pravo za osvajanje nagrade.

Da li još uvek želiš da odustaneš od takmičenja?
Ringeraja.rs koristi "kolačiće" u cilju pružanja boljeg korisničkog iskustva, praćenja posećenosti i prikaza oglasa. Postavke prihvatanja kolačića podesite u vašem internet pretraživaču.
Nastavkom korišćenja smatra se da se slažete sa korišćenjem kolačića u navedene svrhe. Za nastavak kliknite "U redu".   Saznajte više.

Prase: Moja porođajna priča 2

Uredništvo portala Ringeraja.rs, 21.11.2010
Dr mi kaže da se sad porađam i da mu kažem kad sam spremna, da će mi pomoći. Gurala sam, čini mi se, za rekord u ronjenju na dah i odjednom nema više pritiska. . . Vidim bebu kako je skliznula ispred mene. Babica nešto radi sa njom, a ja je ne čujem.
Ključne reči:

image
/11




DETALJI
 
Ringerajin korisnik: Prase
 
Datum: 20. septembar 2010.
Tip porođaja: prirodni porođaj sa epiduralnom anestezijom
 
Broj dana u porodilištu: 4

Porodilište: GAK Narodni Front, Beograd
Ocena porodilišta: nedefinisana
 
Komentar ocene: dežurni dr koji me primio je zaslužio čistu jedinicu, možda i dežurna sestra koja me postavila na CTG a kontrakcije koje sam imala se nisu uopšte očitavale. . . dok su svi kasnije bili predivni. . .
 


PRIČA O MOM POROĐAJU
 
Pola sata nakon 20h, ležim u dnevnoj sobi i gledam Nodija sa sinom, čekam da mm pozavršava neke stvari pa da dete ide na kupanje a ja da legnem pored njega da se mazimo dok ne zaspe - dok još možemo, dok se ne porodim pa možda neću moći. . . Osećam tup bol u donjem delu stomaka. Definitivno nije trebalo da prenosim garderobu u plakar, ili ne u tim količinama, opet sam se precenila. Možda i nema veze sa tim. . . 5-6 minuta kasnije, opet bol. Hm. Sada već nije smešno. Uzimam mobilni telefon u ruke da mogu odmah da pogledam na sat ako opet osetim bol. Tačno 6 minuta kasnije, opet. i opet. i opet. Ne želim da mi se mm unervozi, u idealnom slučaju imamo vremena da okupamo dete, stavimo ga na spavanje, pri čemu imam nameru da se POSEBNO LEPO IZMAZIM SA NJIM jer je očigledno da sutra neću moći. Ni prekosutra. Ni dan posle toga. Suze. . . "Šta ti je?" - "Ništa, piljim ceo dan u TV, peku me oči". Vreme prolazi, a mm se zadržao oko sklapanja novokupljenog kreveta, hoće da završi pre nego što odemo na spavanje, da prespavamo u novom krevetu umesto u dnevnoj sobi. Odlučim da priznam da imam kontrakcije, nema rKaazloga za paniku, ali nemamo ni baš puno vremena za onaj moj plan. Friknuo je, naravno. Zašto se šalim sa takvim stvarima?! Čoveče, ne šalim se, nije vreme, daj okupaj mi dete da ga uspavam. Zovem brata dok je dete u kadi da dođe da ostane sa njim kada mi odemo. On kreće iz svog stana, dete je okupano, leži pored mene i pije mleko. . . Mukica ništa ne sumnja. . . Meni opet suze. . . Bože, zašto razmišljam isključivo o njemu iako je porođaj sa drugim detetom upravo krenuo? Hvata ga prvi san. . . Ne mogu da se odvojim od njega. . . Ljubim ga, šapućem ga ko ga sve najviše na svetu voli. Zvono na vratima, ujkin glas, on skače kao oparen. Ok, ništa od mog plana. Spremam se za polazak. Sinčina sedi kod ujke u krilu i opet gleda Nodija. Oči na pola koplja, ali gleda. Ujkina poseta se ne propušta. Vidi da uzimam tašnu, obluvam cipele i veselo kaže: "Tao mama!". "Ćao ljubavi moja najveća na svetu, brzo će mama doći. . . "

Stižemo u porodilište. Treba da mi urade CTG i da me pregleda dežurni dr, onda se javljam svom doktoru koji je uzgred budi rečeno bolestan i pod temperaturom, da vidimo šta ćemo. Koja ironija. 9 meseci je gledao ovu bebu na UZ i pratio njeno srce, a sada će da propusti njeno rođenje. Njegov gubitak, ne sekiram se. U porodilištu svako može da me porodi, a i nije mi prvi put, nema indikacija da će bilo šta krenuti naopako. CTG je završen, sada je već oko 22:45, koliko primećujem - kontrakcije su na svakih 3 ili 4 minuta. Sestra ne komentariše CTG zapis. Kaže, idemo u ambulantu i hoda suviše brzo da bih je ja sa kontrakcijama stigla. Ove kontrakcije baš bole. Ne sećam se da me toliko bolelo prošli put pre stimulacije. Ma nema veze, ovog puta sam, između ostalog, dogovorila epidural unapred. Kažu mi da se spremim za pregled, dolazi dr. Spremim se. On me pregleda, malo bolno, u sred kontrakcije. Čekam da čujem šta će reći. Na moje veliko iznenađenje, on kaže: "Ništa. Idite kući. Ujutro dođite da vas vaš dr pogleda". Zovem svog dr. . . kažem, evo vam kolega, meni ništa nije jasno. Njemu dežurni govori: "Na CTG-u nema ništa, otvorena je samo 1 prst, lažna uzbuna, spavaj. . . Rekao sam joj da dođe sutra". Minut nakon toga zove mene moj dr i kaže da slobodno idem kući, možda su lažne kontrakcije bile, čim se ne vide na CTG-u. Hajde da im verujem. . . mada boli, baš boli. Ali idem kući da legnem pored velikog deteta. . . sada mi je samo to bitno.

Stižem kući, zastajkujem od parkinga do ulaza 3 puta, 3 kontrakcije. Mislim da sam luda. Kažem mm-u da nešto opasno nije u redu, da ne znam kako na CTG-u nema ništa, ja ne mogu da podnosim više taj bol. On pokušava da me umiri, valjda čovek koji sam dežura noću na prijemnom zna ako se žena porađa, da legnem i popijem Bensedin koji mi je inače prepisan zbog pritiska i ne pijem ga. OK. Pokušavam da sedim i da pričam sa bratom, vd snajkom, mužem. . . ne ide. Na svakih 2 minuta moram da se izvijam od bolova. MM i brat vode neki glup razgovor o Moto GP (valjda se tako zovu) trkama. VD snaja skače na noge lagane i kaže: "Ti! (pokazuje na brata) Uozbilji se, sestra ti se porađa! Idi na internet i kucaj: kontrakcije, porođaj, razmak!". "Ti! Žena ti se porađa! Zovi njenog doktora i reci mu da zahtevaš da joj obezbedi gde će da se porodi! Naoštri se da isprebijaš onog dežurnog tamo ako ti stane na put!". . . Pomaže mi da se (ponovo) obučem i kaže: "Ne sekiraj se ništa. . . Čuvamo miša. . . Idi i rodi mišicu".

Opet u porodilištu. Ista dežurna sestra. Dobila je uputstvo da mi otvori karton i da me vodi gore. Ne deluje mi raspoloženo. Previjam se od kontrakcija. Ponoć je već tu. Super, baš sam htela da bude neki "okrugao" datum. Mada nije loš ni 19. 9. - dve devetke. Bože, o čemu ja razmišljam. . . Kad nema kontrakcija to jest. . . Onih minut i malo jače. Dok traje kontrakcija manje-više ne mogu ni da otvorim oči. Ko će da sačeka da se otvorim 6 prstiju za epidural, ako me gore pregledaju a ono opet nešto sitno otvorena?! Penjemo se. . . Dežurna dr u porodilištu me doziva već po imenu, moj dr je urgirao. Vidim anesteziologa kako se šeta i pita me za ime. Super, zvao je i njega. Faca. Pregledaju me, ćute. Ja molim Boga da nije opet jedan prst jer ću početi da urlam i da lomim stvari oko sebe, ili možda da se štipam, bodem, da se probudim iz ovog košmara??? Odlučujem da budem taktična: "Izvinite, a mogu li ja svakako da dobijem epidural?". Doktorka podiže pogled i kaže: "Naravno, samo možda ti je malo kasno, otvorena si 8 prstiju". OSAM PRSTIJU? OD 1 DO 8 za sat i nešto malo? Hm, zato je toliko bolelo. . . Ili ono nije bio baš 1 prst. . . Ma nema veze, daj drogu!!!

Plasiraju mi kateter, kažu za 5 minuta će početi da deluje. i počelo je. Raj. Moj dr dolazi, nakljukao se ko zna čime da može da ustane i došao. Valjda da popravi sveukupni utisak o porodilištu. Kaže da je sve pod kontrolom i da će uskoro naponi. Prokida vodenjak i osećam poznatu toplu tečnost da ističe, ali ne i metalni "bubreg" ispod guze u koji se skuplja voda. Što je dobra ova anestezija. . . Nakon jedno 45 minuta osećam pritisak prema guzi. Da su mi kojim slučajem uradili klistiranje, možda bih bila sigurna da je to pritisak bebine glave. Ovako se plašim da nije. Zovem dr i kažem da osećam taj pritisak, a on mi govori da guram. Ja kažem da mi nisu uradili klistir, da ću se ukakiti, kaže on - slobodno, znam ko će to da počisti. Nadam se da je mislio na ono dvoje što su me vratili kući. Smejem se. Odjednom mi je sve divno. U sigurnim sam rukama. Dođi princezice da te mama vidi.

Guraj. . . Guraj. . . Guraj. . . Hajde na bok, uhvati se za nogu. Guraj sad. Ništa. Desetak napona i ništa. Gospode Bože, da li je ovo repriza? Nije valjda opet isto, da ću da guram satima i na kraju vakuum? Dr mi saopštava da hoće malo da mi pomogne, da pogura sa stomaka, da moramo to zajedno da uradimo. Hajde. Prvi put. . . Babica govori da je mnogo bolje, ali da moramo to jače. Dr mi kaže da se sad porađam i da mu kažem kad sam spremna, da će mi pomoći. Gurala sam, čini mi se, za rekord u ronjenju na dah i odjednom nema više pritiska. . . Vidim bebu kako je skliznula ispred mene. Babica nešto radi sa njom, a ja je ne čujem. Strah me da pitam da li je sve u redu sa bebom. Umesto toga, da ispadne kako ja ZNAM DA SVE MORA DA BUDE U REDU pitam onako kao usput: "Jel' stvarno devojčica?". Kao da sam rekla Bog zna šta, babica odgovara: "Da, jeste, što? Šta imate kod kuće?". E kad me pitaju ŠTA imam kod kuće, dođe mi da kažem: "Usisivač, televizor, mikrotalasnu. . . ". Odlučih da budem fina, bila je i ona prema meni tokom porođaja: "Kod kuće imam sinčinu od 23 meseca". - "Onda je dobro što je devojčica?" - "Ne, uopšte nije bitno da li je devojčica, svako dete je blagoslov sa neba. . . htela sam samo da pokrenem razgovor, kad već ne čujem da ga je beba plačem pokrenula". U tom trenutku čujem kako beba plače. . . Kaže babica: "Evo, pogledajte, šta ste rodili?" - "Devojčicu. . . " i svetla se gase. Više ništa ne znam, osim da sam je videla, da je ona mene videla, da je sve u redu. Dr nešto psuje, isprskan je mojom krvlju, nešto u vezi posteljice, briga me. Posle nekog vremena kaže: "Dobro je" a ja skupljam snagu da kažem: "A što ne bi bilo dobro. . . ". Čujem ga kako diktira šta je radio nekome i šta da mi daju kada stignem na odeljenje. Setim se da pomenem da ja ne bih na odeljenje nego u apartman. Sredi meni moja faca od doktora i to. . .

Doktor me šije i zbijamo šale kako eto napredujem, prvi put mi je "pomogao" vakuumom, drugi put "samo" na gurku, a treći put ću - treća sreća - sve da radim sama. Molila sam mm-a da ne sačekuje dežurnog dr po hodnicima. . . valjda me poslušao.

 
Pročitajte i prvu Prasetovu porođajnu priču
Želite da nam pošaljete svoju porođajnu priču?
Pročitajte kako - na forumu Porođajne priče!
  
 

Klikni “Like” i dodaj svoj komentar na članak:

Tumačenje ultrazvučnih nalaza u trudnoći
EDD, BPD, TCD, GS... pomažemo vam da razumete šta znače sve te skraćenice koje ginekolozi koriste za tumačenje razvoja v...
25
Rast ploda po nedeljama, 3. tromesečje
Znate da ste trudni, ali u suštini ne znate šta se dešava u vašem telu? Ovaj tekst će pokušati da vam objasni šta se odi...
4
Uobičajeni pregledi i analize u trudnoći
Pred vama je spisak svih uobičajenih pregleda i analiza koje se rade u trudnoći i približni period kada se oni rade.
3
VIDEO: Razvoj i rast bebe praćen 4D ultraz...
Neverovatna 4D ultrazvučna tehnologija omogućila je da vidimo kako se razvija i raste beba kroz nedelje trudnoće.
3





ODLUČILA JE DA RODI DETE, IAKO ONO NEĆE MO...
Ona je uspela u jednoj minuti da shvati da će njeno dete umreti, ali i da oseti potrebu da drugoj deci pomogne. To je bi...
Maja Mačak Joldžić: Moja porođajna priča
Prebaciše me na operacioni stol. Govorim hirurgu da mi spasi dijete, on odgovara to nam je i cilj i to je zadnje čega se...



Anketa

Да сазнате...
пеперутка16

...да носите тројке, шта бисте радили?

Click Here