|      
Želiš da odustaneš od takmičenja?
Pre nego što potvrdiš svoju odluku, upoznaj se sa detaljima.
Ukoliko potvrdiš odustajanje, na tvoj računar ćemo automatski ubaciti cookie, koji će nam omogućiti da te tokom takmičenja (26.04 -30.04.2021) prilikom dolaska na portal prepoznamo i omogućimo ti neometano korišćenje portala, bez prikazivanja ikona Ringerajinog sponzora, odnosno kontrole uz desni rub ekrana.

Istovremeno, oduzećemo ti sve prikupljene bodove, čime se na žalost gubi pravo za osvajanje nagrade.

Da li još uvek želiš da odustaneš od takmičenja?
Ringeraja.rs koristi "kolačiće" u cilju pružanja boljeg korisničkog iskustva, praćenja posećenosti i prikaza oglasa. Postavke prihvatanja kolačića podesite u vašem internet pretraživaču.
Nastavkom korišćenja smatra se da se slažete sa korišćenjem kolačića u navedene svrhe. Za nastavak kliknite "U redu".   Saznajte više.
Zvonilo je. Uveliko su krenule pripreme za školu, budućih školaraca, naših malenih đaka prvaka. Kreću nova životna poglavlja, lekcije i izazovi kako za dete tako i za roditelje. Da li je ovo škola i za roditelje?

image
/11


Svakako da je svako životno poglavlje našeg deteta, pa i ovo, svojevrsni životni ispit, test gde roditelji sagledavaju šta su postigli i „uradili“ sa detetom do sada, poglavlje gde dete osvaja nove prostore, dimenzije iskustva, i sve se opet značajno menja.

Dete mora da postane odgovornije, pažljivije, mirnije, ozbiljnije jer to je ono što se očekuje i traži.

Ovde nastupaju velike individualne razlike među decom, pa su tako neka deca zrelija i kalendarski i mentalno za polazak u školu, dok su druga deca mentalno još na nekom drugom nivou i imaju veća interesovanja za igru, pokret, aktivniju i dinamičniju nastavu.

Naše školstvo ne nudi mnogo izbora, moraš da se prilagodiš onome što ti se nudi i da savladaš ono što se od tebe zahteva, što bolje, što brže, što više. I dok je za neke gradivo na početku lako, pomalo i dosadno, ogromna većina dece se susreće sa velikim teškoćama na samom početku.

Teškoće i izazovi se odnose koliko na školski učinak i postignuće, toliko i na svoje mesto u društvu, među vršnjacima. Očekivanja roditelja se jako brzo promene. Od bezbrižnog roditelja malog deteta u vrtiću, postanemo roditelj koji od deteta očekuje puno. Od toga da piše domaće zadatke, da sredi sobu, da mu se ne spava ujutru, da bude ozbiljan, da misli na sebe, da misli na drugog, da ne ide gde ne treba, da ide gde treba, da se ne svađa, da se ne tuče, da poštuje devojčice, da se bori za pravdu, da ćuti kad treba, da se ne smeje na času... I možemo mi zastupati ovu ili onu stranu, ali jedno je sigurno veliki broj dece suočava se sa teškoćama u adaptaciji na školski sistem. Roditelji bi trebali da procene koje veštine detetu nedostaju, koje treba da vežba i stvarati kod deteta radne navike sve u zavisnosti od procene. Kod velikog broja dece potreban je dodatan rad, pomoć u razvijanju pojmova, orijentaciji, u razvoju govora, socio-emotivnom razvoju, u psihološkom razvoju i slično. Dete ne treba forsirati, već uvažavati i uvažavati potrebe i interesovanja deteta tokom vežbanja kod kuće, ali ga svakako treba pripremati za školu.

Školske obaveze su važne, ali je svakako važan i odnos između deteta i roditelja koji se, čini mi se, drastično menja. Često mi dolaze roditelji prvaka koji su naglo „pokvarili“ odnos sa detetom zbog svojih prevelikih očekivanja od deteta.  S druge strane mnoga deca doživljavaju školu kao nagli prekid igre, detinjstva, bezbrižnosti, slobode... Zadatak psihoterapije je da približi ugao gledanja roditelja sa detetovom perspektivom i pogledom na situaciju. Očekivanja roditelja od deteta se ne smeju tako naglo promeniti. Potrebno je detetu što postepenije olakšati ulazak u školski sistem razvijanjem radnih navika, obaveza i pre polaska u školu. Decu treba podsticati, stimulisati, ali i pratiti, uvažavati, poštovati limite svakog deteta pojedinačno. Disharmoničan emotivni razvoj može usloviti svakakve simptome kod deteta od stidljivosti i povučenosti, preko telesnih simptoma, do impulsivnog pražnjenja. Ovakvih stvari se ne treba stideti, to su znakovi da je vašem detetu potrebna pomoć. Zataškavanje problema po principu, proći će, može „proći“ u još komplikovanije sipmptome i ponašanja. Mentalna higijena je higijena kao i svaka druga vrsta higijene. Jednostavno uvek je bolje potražiti mišljenje stručnjaka, a ne lutati okolo u potrazi za savetom.

Svoje dete moramo osluškivati i pratiti, nekad je potrebno biti više uključen u rad sa detetom, a nekad manje. Ne postoji recept za svako dete. Svi su drugačiji i svako dete na svoj način ispoljava svoju „tegobu“.

U samu pripremu za školu ne spada samo „učenje“ kod kuće sa detetom, značajan deo pripreme je i obilazak škole, testiranje, upoznavanje sa potencijalnim učiteljicama, pričanje sa detetom, igre sa tom tematikom i slično. Sa detetom treba raditi na pravilnom razvoju govora, građenju moralnih vrednosti, na razvijanju socijalne inteligencije, emocionalne inteligencije, fizičkog vaspitanja, kreativnog izražavanja. To nije malo zadataka, a i svakako nisu jedini. S toga ne treba kriviti sebe ako ne uspete da na svim poljima postignete željene „rezultate“ kod svog deteta, potrebno je videti gde ste „pogrešili“ i kako to možete promeniti kod sebe ili kod deteta.

Nema savršenog roditelja, svi mi imamo poneku „slabu tačku“ i nje se ne trebamo stideti. Ta tačka je poziv na naš razvoj, zbog nas i zbog naše dece, jer tu je odgovornost još veća. Jer je dobar roditelj onaj koji i sam raste sa svojim detetom, menja se i prilagođava i sebe njemu i njega sebi i svetu. Nema borbe, već međusobno uvažavanje, a onaj ko misli da mora drugačije, očigledno ima negde neki problem u sagledavanju deteta i uloge sebe kao roditelja. Roditelj i jeste prvi uzor i učitelj detetu, onaj koji ga vodi kroz život, koliko god mu nezavisnosti i slobode davao, on je tu, najsjajniji od svih kasnijih učitelja u životu.

Priprema za školu je i pre svega psihička i mentalna priprema roditelja za promenjenu dinamiku obaveza, reorganizaciju vremena, novonastalih zadataka, radosti i briga. Roditelji su na početku škole uključeni u olakšavanje adaptacije detetu na školski sistem više nego što će to kasnije biti i to je negde i obaveza roditelja koja se kod nas očekuje. Kao i za svaku drugu naviku, setite se navikavanja na nošu, sa svim treba ići postepeno i bez prisile. Treba podvući ono što se mora, ono što se očekuje, ono što je dozvoljeno i ok i ono što se ne sme. Važno je razgovarati sa decom. Važno čuti decu.

Neka Vas ova priprema za školu poveže, uputi jedne na druge, neka Vam priprema i polazak budu zbližavanje sa detetom na neki nov način, način koji u sebi sadrži poštovanje, strpljenje, upornost, učenje, poverenje, snagu, podršku i naravno ljubav.

 

 

 

Autor:

Jelena Krstić Anđelković, dečiji psiholog, Geštalt psihoterapeut

Centar za unapređenje mentalnog zdravlja-Kateksa

Klikni “Like” i dodaj svoj komentar na članak:

Ide zmija - VIDEO!!!
Malo zabave za najmlađe
17
Da li nesrećno detinjstvo mora da nam obel...
Šta je to slabilo moje šanse? Imao sam psihotičnog oca, zatim nasilnog alkoholičara za očuha, majka mi je postala alkoho...
12
Podstaknite i negujte samopouzdanje deteta
Da biste pomogli detetu da ojača i izgradi svoje samopouzdanje, kao roditelj morate da im usadite ljubav. Oni moraju da ...
6
Deca koja imaju tantrume biće bogatija i u...
Ako se dete bori svim silama protiv tebe, ima tantrume i prkosi autoritetu - verovatnije je da će biti uspešnije u karij...
5





Labkovski: Kako ne dozvoliti školi da slom...
Mihail Labkovski, popularni ruski psiholog, poručuje roditeljima kako odabrati školu, treba li raspravljati s učiteljima...
OVO JE ZA 5+! Pismeni rad malog Teodora (9)
Pismeni rad devetogodišnjeg Teodora Kovačevića iz Beograda o njegovom ocu Milanu, koji je vrlo brzo postao viralan, razn...



Anketa

Да сазнате...
пеперутка16

...да носите тројке, шта бисте радили?

Click Here