|      
Želiš da odustaneš od takmičenja?
Pre nego što potvrdiš svoju odluku, upoznaj se sa detaljima.
Ukoliko potvrdiš odustajanje, na tvoj računar ćemo automatski ubaciti cookie, koji će nam omogućiti da te tokom takmičenja (26.04 -30.04.2021) prilikom dolaska na portal prepoznamo i omogućimo ti neometano korišćenje portala, bez prikazivanja ikona Ringerajinog sponzora, odnosno kontrole uz desni rub ekrana.

Istovremeno, oduzećemo ti sve prikupljene bodove, čime se na žalost gubi pravo za osvajanje nagrade.

Da li još uvek želiš da odustaneš od takmičenja?
Ringeraja.rs koristi "kolačiće" u cilju pružanja boljeg korisničkog iskustva, praćenja posećenosti i prikaza oglasa. Postavke prihvatanja kolačića podesite u vašem internet pretraživaču.
Nastavkom korišćenja smatra se da se slažete sa korišćenjem kolačića u navedene svrhe. Za nastavak kliknite "U redu".   Saznajte više.

sunceee: Moja porođajna priča

Uredništvo portala Ringeraja.rs, 27.1.2013
Eksplozija emocija, mm me grli, plačemo oboje... Stavljaju mi bebu na grudi i ona prestaje da plače. Dr kaže: povlačim reč, sportistkinje katapultiraju!

image
Hiljadu puta mi je prošlo kroz glavu šta bi se desilo da ta \\ Foto: Freepik.com
/11




DETALJI
 
Ringerajin korisniksunceee
 
Datum: decembar 2011.
 
Tip porođaja: prirodni porođaj 
 
Broj dana u porodilištu: 2
  
Porodilište: KBC Zvezdara, Beograd 

Ocena porodilišta: 2 
 
Komentar oceneprijemno odeljenje 1, doktorka i babica 5, nega posle porodjaja 1, tako da je prosek 2 :)
 


PRIČA O MOM POROĐAJU
 
Trudnoća najregularnija. Bejah od onih trudnica koje kao da nisu bile trudne. :) No, tokom cele trudnoće non-stop mi svi pričaju kako MORAM da imam vezu, što ja prvih meseci odbijam vodeći se time da su i mama, i baka, i milion žena još, imale savršene porođaje bez ikakvih "veza". Ipak, u nekom trenutku odlučim da krenem na preglede privatno kod doktorke koja bi me kasnije porodila. Srećom!!!

Ceo 9. mesec CTG mi pokazuje jake kontrakcije (preko 100, i svaki put kad me priključe 10 minuta, imala sam bar jednu takvu). Predviđaju mi porođaj uskoro, međutim ceo 9. mesec prolazi i ništa. Ja kontrakcije ne osećam, svi se čude kako, i ja se pitam hoću li znati uopšte da prepoznam kad porođaj krene. :) Tri dana pred termin "moja" doktorka mi kaže kako ona mora na put prekosutra, i ako hoću da me ona porodi da moramo to da završimo sutra. Suuuuper, hoću - kažem, jer mi je više muka od trudnoće, pregleda, i sebe same koja postajem bure polako, i sve manje pokretna itd...

Kaže mi da dođem sutra u 6 ujutro, da me pripreme, daju indukciju itd, jer mora da me porodi u prvoj smeni. Užasno bolan pregled tog jutra, gde se ona čudi mojim jakim mišićima (uz namigivanje mom mužu, kao blago tebi haha). Kaže, eto, ti si sportistkinja, svi misle da se vi lakše porodite, a ustvari vama su tolko jaki mišići da se teško opuste, i obično bude teško. Mislim se, baš ti hvala što mi unosiš paniku unapred, al aj sad...

Presrećnaaa jer je kraj konačno na vidiku!!! Muž ode na posao, a ja se sama vraćam trolom kući :D, i jedva čekam da stignem kući i spremim se za sutra. Pretpostavljam da me je tokom tog užasno bolnog pregleda dr malo izdilatirala rukom, ili me je trola dovoljno istruckala, pojma nemam, uglavnom, kako sam kročila u stan - čini mi se da počinjem da osećam kontrakcije. Osluškujem pitajući se da li je to to.. Posle izvesnog vremena shvatam da i te kako prepoznajem i i te kako počinje.

Boli sve jače i sve češće. Leđa samo, kao neko čupanje, pojma nemam, baš onako neprijatno... Nekako dočekam da mi dođe muž sa posla, zovem "moju" dr, ona kaže da idem u porodilište, da me pregleda dežurni lekar i da joj javim šta je rekao tj treba li da dolazi ili ne.. Stižemo u porodilište oko 20.30h. U čekaonici gužva, gomila trudnica, i sve bulje u mene u fazonu: ijaooo, znači tako to izgleda kad počne.

Oću "dumrem" od bolova. Pauza između duugih kontrakcija sve manja. I slep bi video da samo što se ne porodim. :) ali ne... ulazim da me pregleda dežurni lekar koji je strašno neljubazan, viče na mene misleći da glumim i da sam strašno razmažena, ne uspeva da me pregleda jer ga ja molim da sačeka da mi prođe kontrakcija, zove telefonom drugog dr-a i kaže mu: molim vas dođite, ovde je razmažena pacijentkinja teška za saradnju!! Dolazi drugi dr, iole "nežniji", pregleda me, i kaže otvorena za vrh prsta, idi kući pa dođi ujutro!! Mislim se: pa da li ste vi normalni, i kažem im kako nema šanse da idem kući. Čudno me gledaju i kažu da onda jedino da me stave na patologiju trudnoće da ležim do jutra. Kakvog crnog jutra, mislim se (stvarno nisam slaba na bol, kao što rekoh sportista sam i nema šta u životu nisam povređivala, ali stvarno osećam nesnosan bol i kapiram kako tako jutro ne mogu da dočekam). Pozdravljam se sa mužem i mojima, oni odlaze kući jer "neće ništa biti do jutra", i stavljaju me u sobu da ležim. Daju mi injekciju bensedina jer vide da mi je puls milion i prilično sam uzbuđena. I tako me ostavljaju. Javljam mojoj dr detaljan izveštaj. :)

Bolovi su toliko jaki da ja psihički skroz padam, u smislu, da je kraće stisla bih zube, ali svaku kontrakciju jedva preguram i stvarno vidim kako nemam snage da tako čekam još 7-8 sati. Razmišljam kako ne mogu da izdržim i kako ću prvog dr-a da dohvatim za rukav i kažem da mi rade carski, da sam kukavica i da ja stvarno ne mogu da čekam jutro u ovom stanju. Ali nikoga nigde. Ležim sama, borim se sa kontrakcijama kako znam i umem, i pitam se dal je moguće da je toliko strašno! :D

Prošlo je oko 45 minuta otkad su me pregledali. U nekom momentu zvoni mi mob. "Moja" zove da pita kako sam, jedva izustim: "nikako!" Pošto ona zna da nisam neki paničar po prirodi, kaže, ajde ja sam kolima u prolazu, ipak ću da svratim da te obiđem. Dolazi za 5 minuta. Prenerazila se kad me videla na šta ličim (pretpostavljam da sam pozelenela od bolova bila :D ) Kaže: širi noge. "5 prstiju otvorena!!! Jel su ti dali epidural? Jel su te klistirali?" Juri po odeljenju da nađe ikog!

Javljam mm da krene (a tek je ušao u kuću jer me pre pola sata ostavio za "do jutra") jer smo planirali da bude na porođaju.. Brzo me vode na klistiranje, ja presrećna jer vidim da je ipak kraj na vidiku, i to pre jutra, srećna jer ću dobiti epidural i sad će sve biti lakše. Klistiranje. Idem u wc i čini mi se da ću da se porodim na onom šoljom umesto da obavim nuždu. 

Tuširam se 10 sekundi i izlazim na hodnik ne znajući ni u kom pravcu da idem. (jer su dr i sestra otišli da pripreme salu za porođaj) Previjam se po hodniku, jedva hodam i naletim na dr koji me pregledao pola sata pre (i slao kući) i on me zapanjeno pita "šta hoćete vi ovde?" -"Hoću da se porodim", odgovaram. :D :D :D On se prekrsti i ode!!! :D pronalazim svoju dr i uvode me u porođajnu salu. "Jao ja bih još u wc", kažem. Babica mi daje ruku da me odvede do wc-a, dr kaže: "Ne može, čekaj da je pregledam, ona će da mi se porodi u wc-u". 9 prstiju!!! aaaaaaaa!!! 

"Ne ideš ti nigde, penji se na sto, za 10 min si gotova". "A epidural, hoću epidural, ne mogu bez epidurala". "Ma kakav epidural, ti si najgore prošla, sad ćeš da se porodiš. I da su ti ga dali sad bismo ti ga isključili." Ja je i dalje ubeđujem da moraju da mi daju epidural, ne shvatajući da je stvarno gotovo, sad još samo da izađe beba, a samo što nije. :D Pričaju mi kad da guram i kako da guram, u tom trenutku mm utrčava u salu. :D

Malo se gubim sa disanjem, dr mi ponavlja: "Ajmo kao na vežbama, 3. tip disanja!" :))) mislim se, eee kad bih ja imala snage da ti kažem da nisam išla na vežbe hahaha.. J..o te 3. tip, reci mi šta da radim :)))) Snalazim se kako znam i umem, mm me drži za ruku i bodri. Dr viče da vidi kosicu i da gurnem još jednom. Ja ubeđena da me to samo motiviše da bih gurala, a da ću ko zna kolko još puta da se napinjem.

Iz 3-4 napona ukupno, ugledasmo bebuuuuu!!! Ja podjednako iznenađena kao i mm :D bukvalno nisam ni osetila taj momenat izlaženja, naspram tih uuužasnih sat i po kontrakcija, ovo nisam ni osetila. Najlepšu na svetuuuuu! (sad kad vidim slike ružan mi je kao lopov tada bio, ali prosto taj instikt te natera da se odmah zaljubiš u to majušno savršenstvo prirode!)

Eksplozija emocija, mm me grli, plačemo oboje... Stavljaju mi bebu na grudi i ona prestaje da plače. Dr kaže: povlačim reč, sportistkinje katapultiraju! :))) Kaže da me secnula minimalno (nisam ni osetila) i kaže: jel hoćeš ti sad malo da spavaš dok te ušijem, kad već nisi ni epidural dobila i kad su te već tako izmučili.. Budim se iz anestezije na hodniku, osećam se odmorno kao da sam 3 dana spavala, pored mene mm, mama, sestra i kuma... :) srecna kao nikad u životu... :) 

Nega posle porođaja, komentara bez.. Mleka imam ali nikako da bebac lepo uhvati bradavicu jer je mala i nedovoljno izbačena. Pitam sestru da mi pomogne da ga namestim, na šta ona odgovara: "pobogu, pa to je instikt koji vi nemate!"... Da ne pričam da su ga na svako plakanje odmah uzimale i davale mu dohranu da ih ne nervira jer se dere, pa mi se mleko povuklo do izlaska iz porodilišta... (srećom se kasnije sve vratilo i unormalilo i lepo je sikio još dugo) I još milion i jedna situacija, cimerka i ja koje plačemo zbog njihovog vređanja i nenormalnosti... Ali... nikada nisam dozvolila da mi sveopšti utisak o osoblju pokvari najlepši događaj u životu, jedva sam čekala da izađem i to je to. Srećom, posle 2 i po dana smo napustili porodilište jer mislim da bih nekog nokautirala da sam morala duže da ih trpim :))) i tako, sve u svemu, hiljadu puta mi je prošlo kroz glavu šta bi se desilo da ta "moja" dr nije došla da me obiđe, da li bih se sama porodila, dal bi sve bilo ok sa bebom, s obzirom da sam tako ležala sama bez igde ikoga, otvorena poprilično, i eto, dokazala da, nažalost, ipak me je ta "veza" spasila..
Kolko sam imala sreće i sa trudnoćom i sa porođajem koji je trajao sat i po od ulaska u bolnicu 0 prsiju otvorena do rođenja bebe, tolko je moglo sve katastrofa da se završi, ali Bogu hvala pojavila se spasonosna dr i sve je ok prošlo... :) eto... nadam se da će ovo moje opširno iskustvo nekome biti od koristi.. Pozdrav za sve Ringerajke ;)

 

Želite da nam pošaljete svoju porođajnu priču?
Pročitajte kako - na forumu Porođajne priče!

Klikni “Like” i dodaj svoj komentar na članak:

Kad nerođeno dete ode među anđele...
Svaka smrt zahteva proces tugovanja. I boli, bez obzira koliko je nerođeno dete imalo nedelja ili meseci, da li je bilo ...
20
Tumačenje ultrazvučnih nalaza u trudnoći
EDD, BPD, TCD, GS... pomažemo vam da razumete šta znače sve te skraćenice koje ginekolozi koriste za tumačenje razvoja v...
12
Značaj gvožđa tokom trudnoće
Tokom trudnoće, potrebe za gvožđem se povećavaju jer se volumen krvi povećava radi podrške rastućoj bebi. Takođe, gvožđe...
12
Znate li kada se dešava najviše porođaja i...
Evo koje doba dana bebe biraju za dolazak na ovaj svet. A nauka je objasnila i zašto…
8





New Mom: Moja porođajna priča 3
Na stolu 2 napona, a zatim mi babica govori da ne guram. Ja razmišljam kako će sad sigurno da radi epiziotomiju (beba ve...
Porođajna priča: Moja beba je imala moždan...
Mali Tim je bio dugo očekivano dete. Svi smo mu se radovali, i mama i tata, kao i njegova starija sestra Tia.



Anketa

Трудноћа.
пеперутка16

Који део трудноће вам се највише допао или Најлакши?

Click Here