PRIČA O MOM POROĐAJU
Cela moja prva trudnoća i porođaj su mi ostali u sećanju kao jedno neverovatno i lepo iskustvo. Trudnoću mi je vodio doktor iz Gradske bolnice koji me je takođe i porodio. Tada sam išla i na vežbice u Gradsku koje je tada vodila fenomenalna Slavica. Ove vežbice su mi mnogo značile i verovatno najvećim delom zbog njih uopšte se nisam plašila porođaja, mada ni inače nisam neki prpator.
Porođaj mi je počeo kao pravi školski primer sa kontrakcijama na deset minuta negde oko 6 ujutro i nakon izbrojanih 20 kontrakcija počela sam da se polako da se pripremam i uputih se sa mužem u porodilište. Na prijemu sam bila samo prst i po' otvorena, ali su me primili, jer sam imala pravilne kontrakcije. Odmah sam napomenula da želim kadu, na šta je sestra odgovorila samo "videćemo". Potom je usledila soba za pripremu, klizma itd. Pa su mi u porodilištu uzeli karlične mere, stavili malo na ctg i ne sećam se da li su mi merili pritisak. Tada me je i Slavica obišla i isto dobacila babicama da ja želim u kadu kad dođe vreme za to.
I posle toga su me odveli u sobu za odmor (kako samo lepo zvuči) gde sam provela najveći deo dana. Tu sam ja disala svoje kontrakcije koje su postepeno postajale sve jače i jače, nekoliko puta išla u toalet i da se tuširam, jer tuširanje poprilično prija, a povremeno su me pregledale babice i trubicom slušale tonove bebe.
Moj doktor je došao u svoju smenu oko 13-14h. Tek negde oko 17h sam se otvorila do nekih 4,5 cm i tada je doktor rekao babicama da pripreme kadu. Ne znam tačno koliko je bilo sati kad sam ušla u čuvenu pink kadu, ali u njoj sam provela manje od sat vremena i za to vreme sam se skroz otvorila i krenuli su mi naponi. Dozvala sam doktora i kad me je pregledao samo je rekao "Tanja, ajde sad na sto". Nekako sam odgegala od kade do porođajnog stola. Tada mi je uključen CTG, prokinut vodenjak, uključena stimulacija i vrlo brzo rođen je Vuk u 18:40 i odmah je zaplakao. Čim su mu sredili pupčanik odmah su mi ga dali u naručje, gde se momentalno umirio, malo smo se gledali i ja sam mu valjda nešto pričala, ali se više ne sećam šta, pa su ga odneli da ga srede. Meni posteljica nije bila čitava, pa su mi u totalnoj anesteziji uradili reviziju i ušivanje epiziotomije, pa sam to sve lepo prespavala. I probudila se ko da ničeg nije ni bilo.
E sad, jedina komplikacija je bila što je plodova voda bila zelena koju je Vuk aspirirao, jer se najverovatnije prethodni dan ukakio iz nekog razloga, pa je zato zadržan u izoleti narednih 4 dana, bio preventivno na antibioticima, a ja sam ga samo obilazila i bila puna nade da je sve u redu, kao što je i bilo. Bila sam na klasičnom odelenju, na i spratu. Posle četiri dana počeli su da mi ga dovode na podoj, a kako nas je zakačio vikend, tek smo sedmi dan išli kući.
A sad moj Vuk na jesen kreće u prvi razred i ne znam kad je pre proletelo svo to vreme.