|      
Želiš da odustaneš od takmičenja?
Pre nego što potvrdiš svoju odluku, upoznaj se sa detaljima.
Ukoliko potvrdiš odustajanje, na tvoj računar ćemo automatski ubaciti cookie, koji će nam omogućiti da te tokom takmičenja (26.04 -30.04.2021) prilikom dolaska na portal prepoznamo i omogućimo ti neometano korišćenje portala, bez prikazivanja ikona Ringerajinog sponzora, odnosno kontrole uz desni rub ekrana.

Istovremeno, oduzećemo ti sve prikupljene bodove, čime se na žalost gubi pravo za osvajanje nagrade.

Da li još uvek želiš da odustaneš od takmičenja?
Ringeraja.rs koristi "kolačiće" u cilju pružanja boljeg korisničkog iskustva, praćenja posećenosti i prikaza oglasa. Postavke prihvatanja kolačića podesite u vašem internet pretraživaču.
Nastavkom korišćenja smatra se da se slažete sa korišćenjem kolačića u navedene svrhe. Za nastavak kliknite "U redu".   Saznajte više.
Ne znam da li sam bila srećnija kad sam je čula da kmeči, da li kad sam videla muža kako je srećno drži u rukama ili kad su je meni dali u ruke.

image
/11




DETALJI
 
Ringerajin korisnik: Trcosava
 
Datum: novembar 2006.
Tip porođaja: prirodni porođaj uz epidural
 
Broj dana u porodilištu: 3

Porodilište: Opšta bolnica Jesenice, Jesenice, Slovenija
Ocena porodilišta: 4,5
 
Komentar ocene: Bila bi čista 5 da nije bilo jedne sestre u noćnoj smeni.
 


PRIČA O MOM POROĐAJU
 
Evo i ja da napišem par redaka o mom porođaju...

U petak ujutru idemo na kontrolu, kao i prethodnih dana, s tim da je meni pisalo ''porod?'' što je značilo da su velike šanse da mi izazovu porođaj taj dan. Dakle, mi u 7 u bolnici, sačekam uredno da me izmere, izmere pritisak i odem na CTG. Završimo i CTG, siđemo dole u ambulantu na pregled, srećom, taj dan je na UZ radio načelnik ginekologije i akušerstva, dr Sredanović. Pregleda me, kaže otvorena sam i dalje 2 prsta i da je čep (valjda je to bilo) još uvek debeo i da ja idem da se prijavim dole i da me prime u bolnicu. Ok, dakle danas me porađaju. Rekao je da će doći da mi da vaginaletu za otvaranje.
 
Ajde, siđemo mi dole u kola po stvari, prijavim se dole i primiše me. Odemo u sobu... Oko 12h doktor dolazi i daje mi vaginaletu, kaže moram da ležim 2 sata i da ne ustajem. U međuvremenu ja mislim da su počele kontrakcije, u sobi samnom je bila još jedna devojka koju su ostavili na posmatranju, ona mi pomaže i meri na koliko su kontrakcije. Po našem merenju, na 5 minuta. U to neko vreme zove i moj muž, da vidi kako sam, njega su poslali i rekli kao da ga ja pozovem kad me stave u box, no on naravno kad je čuo da imam verovatno kontrakcije, kaže ja dolazim.
 
Mislim da je došao negde oko pola 3, meni su tad već verovatno bile definitivno kontrakcije. Počinje da me boli, pripada mi muka i ja trčim u wc da povratim, posle toga kao ajde da ja malo sa njim prošetam po hodniku, mislim biće mi lakše.
 
''Obrnuli'' smo 3 kruga i krenem da se vraćam u sobu, kad nas je videla sestra i vodi me u sobu za CTG da provere kontrakcije. Stavlja me na sto, i jedva je izašla iz sobe, ja osetim da nešto curi iz mene, muž zove sestru - pukao vodenjak. Voda zelenkasta, odmah me vodi u box. Tu me opet prikače na CTG i dolazi doktorka da vidi koliko sam otvorena. I dalje 2 prsta. U box sam ušla oko 5.30, i opet sam u međuvremenu malo povratila. Posle nekog vremena došao i anesteziolog da mi da epidural. Malo posle toga uključuju i indukciju, tu indukciju koje sam se toliko plašila, i nije mi tad bila toliko strašna. Kad je krenuo da deluje epidural, čini mi se sve je bilo lakše, mada sad kad pomislim ni do tada nije bilo nešto mnogo strašno. Doktorka proverava koliko sam otvorena - i dalje 2 prsta, reše da pojačaju indukciju.
 
E onda su se svi nešto ušetali, pitam šta se dešava, kažu bebi pada puls kada meni krene kontrakcija. Tumbali me po stolu, jurili otkucaje srca, došla još jedna doktorka, gledaju i na kraju mi kažu ako nešto se ne poboljša - radimo carski. Ja onako preplašena, govorim šta god treba samo da je beba dobro. Muž više preplašen za mene, tu je non stop, kvasi mi usne mokrom krpicom, briše mi lice, drži me za ruku, mazi.
 
Puls bebe se ne poboljšava, daju mužu da mi popuni neki papir za carski. Malo pre nego što će da me odvedu u sobu za carski, doktorka odlučuje da proveri još jednom koliko sam otvorena. Pogleda drugu doktorku i kaže pa otvorena je 7-8 cm, možemo da je porodimo. I tu kreće žurka, daju mi kiseonik, vezuju mi jednu nogu i kaže doktorka guraj kad krene kontrakcija. Napinjem se ja, ali epi radi svoje i ja slabo da osećam one moje trbušne mišiće. Guram ja ali ko zna gde ta energija odlazi. Dve sestre se penju na sto i hop meni iznad stomaka, kažu dahni i guraj! Jednom rukom držim muža (mislim jadnom da sam mu prste izlomila), a drugom rukom guram jednoj sestri ruku jer ne mogu da udahnem vazduh, legle na mene obe, na pluća i kažu udahni. Doktorka govori guraj, napni se, ako ne, moraću vakum. Mislila sam se radi šta znaš samo mi skini ove dve sa pluća. Muž me drži za ruku, govori da izdržim samo malo, da ja to mogu, da sam jaka i da je uskoro gotovo. Bože koliko mi je značilo što je pored mene!!
 
Dole nisam ništa osetila, ni da je sekla niti bilo šta, samo vidim da mi nema stomaka i vidim dole nešto malešno, ali ne čujem plač. Seku pupčanu i odvode je. Tamo je pedijatar pregleda, kažu da je popila malo plodove vode i da mora da tu noć bude na posmatranju. Malo posle toga čujem plač, tek mali, onako da se javi da je tu - i meni suze na oči (i sad dok kucam ovo mi idu, glupi hormoni).Umili su je, i dali tati u ruke da je nosi. Tata je šeta, a ja kako njih vidim, kako se Ana oglasi - meni opet suze.
 
Doktorka dolazi, kaže da moram još jednom da se napnem, da izađe posteljica. Ajde i to izguram, izvuče je i ode sa drugom doktorkom da pregleda. Dolazi, ja pitam jel cela, kaže jeste, sve je ok. Sad moraju mene da ušiju, dodaju epi, kaže doktorka da sam ispucala unutra i da moraju to da ušiju, ja naravn olakšana da je sa bebom sve ok još i zbijam šale, kažem kako ušivaju ja ću opet da gubim nevinost. Središe me i konačno muž donosi zamotuljak meni u ruke. Ne znam da li sam bila srećnija kad sam je čula da kmeči, da li kad sam videla muža kako je srećno drži u rukama ili kad su je meni dali u ruke.
 
Žao mi je što ne zapamtih ime doktorki koja me je porađala i sestri koja je bila tu. Obe su bile divne i srdačne. Prvu noć nije bila pored mene, sutradan su mi je doneli. Tokom dana bila je jedna divna sestra, koja je sve htela da objasni i pokaže. Noću je bila jedna manje prijatna, ne toliko predusretljiva, ali sve u svemu - jako sam zadovoljna i bolnicom i osobljem.
Svi doktori kažu da sam imala težak porod, meni i ne izgleda toliko strašan, da nema rane posle porođaja - ne bih ni znala da sam se porađala.

 
Želite da nam pošaljete svoju porođajnu priču?
Pročitajte kako - na forumu Porođajne priče!
  

Klikni “Like” i dodaj svoj komentar na članak:

13 fotografija sa porođaja, koje oduzimaju...
Nekoliko godina, fotografkinja Leilani Rogers beleži fantastične slike rađanja i dojenja. Podelila je kompilaciju nekih ...
13
Tumačenje ultrazvučnih nalaza u trudnoći
EDD, BPD, TCD, GS... pomažemo vam da razumete šta znače sve te skraćenice koje ginekolozi koriste za tumačenje razvoja v...
7
Dobijanje na težini po nedeljama trudnoće
Koliko je preporučljivo ugojiti se u trudnoći i zbog čega kilogrami tako naglo rastu?
4
Magnezijum za zdravu trudnoću i zdrav razv...
Reč je o elementu koji učestvuje u razvoju kostiju i zuba, normalnom funkcionisanju nervnog sistema i mišića. Budući da ...
4





Spisak porodilišta u Srbiji - Beograd
U Srbiji trenutno postoji 76 zdravstvenih ustanova u kojima se naše buduće mame mogu poroditi. Pogledajte spisak za Beog...
VIDEO: Za vas mame, koje ste se porodile c...
videophoto
Ima li među vama onih koje se osećaju nesavršeno jer je vaše dete rođeno carskim rezom? Da li ti je teško jer nisi mogla...



image
Aleksandra*
Definitivno ih preporučujem svakoj trudnici i porodilji.
Pre dve godine i tri meseca na svet je došla moja devojčica, prvo dete. Dojenje je bilo nešto oko čega se uopšte nisam razmišljala. Težak porođaj, zbunjenost, bol su doveli do toga da uopšte nisam sigurna da li i koliko imam mleka. Beba je plakala, a ja sam došla u iskušenje da posegnem za adaptiranim mlekom. Drugarica koja je za Fitolat saznala na ovom forumu mi je poslala link. Iskreno, bila sam skeptična, ali bih sve uradila da imam što više mleka. Suprug je kupio isti dan ove divne tablete. Nisam verovala, ali sam uredno pila. Posle par dana sam imala osećaj da beba manje plače i da mleko više ide! Od tog trenutka kreće i uživanje u dojenju. Mogu slobodno napisati da od tog trenutka sam i ja mnogo srećnija i zadovoljnija bila. Nekoliko meseci sam ih redovno pila. A moja bebica je sisala punih godinu dana. Sada to više nije bebica nego devojčica koja će uskoro dobiti batu, a mama ovog puta ne ide u porodilište bez ovih fantastičnih tableta.  Više >>
image

Anketa

Трудноћа.
пеперутка16

Који део трудноће вам се највише допао или Најлакши?

Click Here