Jele
|
Šta ja znam, meni je bilo najteže posle porođaja otići na WC, što u samoj Betaniji, tako i kod kuće, naredne 2 nedelje sigurno... U Betaniji nisam sedala na WC šolju već se držala za onu šipku, tamo sam uspela samo da piškim, a i to je bilo previše. Sva sam se preznojavala... Kod kuće sam treći ili četvrti dan uspela i da obavim veliku nuždu, ali je to bilo strašno mučenje za mene... Prvo je bolela rana, pa hemoroidi, ne mogu da sednem na WC šolju već čučim, pa me izdaju nožni mišići, pa se pridržavam za mašinu, pa mm uleće na kraju da me drži, šta ću . A o hemoroidima i da ne govorim... To je posebna priča, oni su me urnisali. Uglavnom, shvatila sam da treba da pijem nešto što će me proterati i omekšati stolicu, znači ili ultra slatka kafa ili neki ultra sladak čaj od kog nećete imati grčeve, neki blagi. I naravno, običan WC papir nije dolazio u obzir, ili bebi maramice ili ono što sam ja koristila je bio onaj vlažni toalet papir DM-ov, kao maramice, ali ne toliko natopljen. Uzimala sam onu ultra soft i ultra sensitive varijantu, kašmir, čini mi se, stalno imaju nove. Pa onda tuširanje, ali ni to ne smeš da preteraš, u školici nam rekli najviše 5 puta u toku dana da ne popucaju šavovi i ne propadnu konci. Iz one perspektive u školici misliš, ma ko će imati snage da se i tušira 5 puta, ali kad dođeš kući, pa ideš na WC, pa onda fuc.... lohije, pa se znojiš ko nenormalna, ja sam imala potrebu da se non-stop tuširam. Ulazak u kadu posle nužde je bio poduhvat, jer nisam mogla da toliko dignem nogu od bolne rane, mm je opet pomagao. Sad imamo mnogo nižu kadu, na svu sreću Drage moje, kakva su vaša iskustva na ovu divnu , ali neminovnu i neizostavnu tematiku?
|