|
Moiraina -> RE: Da li vam dojenje predstavlja zadovoljstvo? (14.4.2013 19:43:01)
|
Sa prvim detetom, ne, nikako. Jednostavno nije išlo. Nisam bila dovoljno informisana, nisam znala šta da očekujem. Rano sam dala flašicu, pa nismo uspeli ni da se uhodamo. Trajalo je 5 meseci, od početka uz adaptirano mleko. Moram da priznam da mi je laknulo kada je sa 5 meseci sam prestao (možda zvuči grozno), jednostavno nije više hteo da se trudi zbog tako malo mleka. Niko, pa ni ja, nije verovao da ću i toliko izdržati. A što se tiče griže savesti izazvane onim "majčino mleko je najbolje, adaptirano je otrov (karikiram)...", i te kako sam je osećala. Uhvatila sam sebe par puta da sam određenim ljudima posle njihovog "predavanja" odgovorila da mi je dojenje bezveze i da mi je lakše da mu dajem flašicu (aha, lakše, kako da ne). Sa drugim detetom je dojenje divno iskustvo. Pre porođaja sam se dobro pripremila, iščitala sve što sam našla vezano za dojenje... Ipak sam prvi mesec davala po malo adaptiranog mleka i mog na flašicu, bio je u bolnici, mene posle toga stigao stomačni virus, dehidrirala, mleka u to vreme u kapima, ali sam bila uporna kao mazga i uspela da povratim mleko (to je bio užasno iscrpljujući period za mene). Verovatno sam htela i sebi da dokažem da ja to mogu, uprkos svim "ohrabrujućim" komentarima sa strane (inadžija, šta ću [sm=smiley36.gif]). Sada mi nekad bude žao kad posle kašice neće da sisa, valjda je to normalno. Što je stariji, nekako mi je sve lepše, ne mogu da zamislim kako će izgledati prekid...
|
|
|
|