|
minavb -> Anoreksija (18.5.2011 8:26:00)
|
Anoreksija
Anorexia nervosa je u međunarodnoj klasifikaciji duševnih poremećaja definisana kao poremećaj kojeg karakteriše namerni gubitak telesne težine. Za razliku od Bulimije, ona je prepoznatljiva na prvi pogled jer se svodi na izgladnjivanje do kahektičnog stadijuma (krajnja iscrpljenost i izmršavelost). U najtežim oblicima dovodi i do smrti.
Ovo je jedan od "najmodernijih" poremećaja ishrane. Svi smo svedoci "kulta lepote" koji propagira mršavost. Razne modne revije, "ikone" jet seta, pa čak i sama bezazlena kritike njima bitnih osoba, može biti "okidač" za ulazak u ovaj poremećaj. Najčešći period kada se kreće u anoreksiju je doba adolescencije (15 god - 25 god), dok je u pubertetu i zrelijem dobu ređi slučaj. Sa početnim stavom o idealnoj težini, anoreksičari kreću sa običnim dijetama koje prerastaju u progresivno smanjenje hrane. Često se koriste "pomagači" u mršavljenju kao što su pilule, laksativi, diuretici...
Zajednička karakteristika anoreksičara je ta da su osobe čak i iznad prosečno ineligentne sa vrlo niskim pragom samopoštovanja. Često boluju od depresije sa jakim osećajem krivice, defektnosti i neadekvatnosti. Buđene seksualnosti je za njih vrlo bolan period. Imaju patološki strah od debljine i time im je bilo koja hrana opasna. U strahu od gubitka kontrole, pokušavaju da bar deo sebe drže u svojim rukama. Uglavnom su povučene, uredne osobe sa velikom željom da udovoljavaju drugima.
Pored psihičkih posledica česte su fizičke posledice koje se ogledaju u gubitaku menstruacije, poremećaju rada srca, nesanice, nesvestice, anemije, krtosti kostiju... Kao i kod svakog poremećaja ishrane, i ovde se terapija vrši u kompenzaciji više stručnjaka, prvenstveno prihologa. U ovom poremećaju lečenje se vrši uglavnom u bolničkim uslovima.
Dodala bih i ovo- pojedini strucnjaci u ovoj oblasti tvrde (a i ja se licno slazem sa njima) da osoba moze biti anoreksicna, a da pri tom nema telesnu tezinu koja bi je klasifikovala kao takvu. Naime, ako je osoba konstantno na dijetama za gladovanje, ako je opsednuta svojim stomakom, zadnjicom ili butinama, ako vezba cak i kada realno nije u stanju za to i ako koristi opasne metode (diuretici, laksativi, povracanje) za "okajanje grehova sa hranom", pa makar njen BMI bio preko 25, ona se moze okarakterisati kao anoreksicna.
U svom radu sretala sam se dosta anoreksicnih devojaka, i mogu vam reci da je to zaista strasan poremecaj.
|
|
|
|