| 
				  Anoniman ->  RE: Treće dete ili ne - pitanje je sad!  (16.1.2012 12:27:36)
			   | 
			 
	        
			   
		          
				       Pozdrav     Moj muž i ja imamo dvoje dece. Milica ima 6 godina. Začeli smo je  sasvim nenedano na mojoj poslednjoj godini studija. Bilo je jako teško  izurati fakultet i trudnoću , pa finansijska strana dolaska bebe na svet  jer ja nisam radila, a suprug za veoma malu platu pa je čak dobio otkaz  nakon MIličinog rođenja  kao tehnološki višak.. . užas... Nema pomoći, a  ja i on bez posla sa bebom u naručju, neiskusni, prvo dete,  uplašeni.... sa tek par meseci bračnog staža još uvek ne naviknuti na to  ( nismo  živeli zajedno pre toga) i još moj fakultet preko...uz naravno  prebacivanja što nisam završila na vreme. Celu trudnoću sam učila noću  ... kada se rodila Milica  ljuljala sam kolica pored stola sa knjigom  jer nije htela da spava bez mene...iscrpljena do besvesti...     No,  sada imam dvoje dece, oboje radimo kao fakultetski obrazovani sa veoma  pristojnim platama koje nas jedva pokrivaju ali šta se može... Hteli smo  i drugo sa što manjom razlikom u godinama... Uporno smo pokušavali ali  se jednostavno nije dešavalo. Postajali smo očajni... Nismo o tome  pričali ali sam često bila okrivljena za to..." kako je mogla MIlica da  se desi, a drugo ne može.".. itd. U međuvremenu saznamo da su  spermatozoidi veoma spori...da postoji mogućnost da se desi ali moramo  da budemo strpljivi... Samo sam o tome razmišljala. Nisam mogla da  spavam niti bilo šta drugo. Jovan se desio onda kada sam sebi rekla "  Baš me briga, ako se desi desilo se, ako se ne desi nije nam bilo suđeno  i gotovo. Neću da upropastim i ovo što imam. Moja MIlica i moj muž su  mi najpreči u životu." I desio se Jovan.  Zato vam kažem polako i  strpljivo. Sada je sve u redu.     Ali ja bih sada treće ali moj muž  nije za to jer je finansijski momenat njemu presudan, a i onaj stereotip  je prisutan "dosta je dvoje". Treba da obavimo jedan razgovor na tu  temu. Sa mojim suprugom nije lako pričati jer isključivo argumentovano i  logično može da bude uspešno. Ja vas pitam i molim za pomoć sa kojim  argumentima da krenem u taj razgovor? Kako da ga ubedim?   Želim treće jer sam i sama treće dete u porodici, oboje radimo i  živimo u svom stanu. Mnogo smo postigli za kratko vreme ( pošto nam je  početna tačka bila izuzetno loša...) uz velika odricanja. Imamo puno  troškova jer i MIlica kreće u školu sledeće godine..., a ja punim 35.  Mislila sam samo da mu kažem da se opustimo pa kao se desi desilo se...   Porodiljsko traje dve godine, mogla bih da propratim njenu školu,  Jovanov vrtić, da radim sa strane jer sam pravnik itd. Šta mislite, šta  da mu kažem i kako da ga ubedim?     Pozdrav 
				  
	           | 
	         
	         
	           
			  	   | 
	         
		   
		 | 
	   
	 	  
	 |