prase
|
IZVORNA PORUKA: Verus Prase, ajde baci mi jednu mozdikalicu u vezi ovoga? Evo ja ću da namoždikam, ali neće uopšte da izgleda kao odgovor na temu... Onda prvo bolje da napišem nešto vezano za temu. MM se najviše nervira u vezi mene zbog toga što nikada nemam momente "ma, baš me briga za sve" nego uvek u glavi imam sve što se oko mene dešava, šta treba da bude urađeno, gde treba da odemo, koliko para imamo na TR, kada smo poslednji put prali kola... jednostavno, sve od poslova što me čeka i koji je njihov sistem prioriteta. Daleko od toga da nema odmora dok traje obnova pa rintam i teram njega da rinta po ceo dan - ali ja ne mogu da odmaram dok posao čeka. On se nervira zato što ja posle ručka odmah perem sudove, šerpe (ako smo ih ispraznili), usisavam ručnim usisivačem sto, stavljam kafu za posle ručka i istovremeno ga pitam da li želi da mu naspem još jednu čašu vina... Jer, on bi to vino da pije sa mnom, da blagoizvolimo preći u dnevni boravak, a na stolu sve da ostane tako kako je pa ćemo (bolje reći "ću") srediti posle... Apsolutno sam nesposobna da ispijam kafu i kuliram dok mi je sudopera puna neopranog suđa, mašina puna veša koji nije razgrnut, sušilica puna veša koji treba da se opegla.ž Drugo, nervira ga što ima utisak da idem za njim i tražim greške, kako bih ga odmah napala za iste. Npr.: Ja: "Zašto su čarape na podu pored kreveta?!" MM: "Zato što sam ih skinuo pre 5 minuta i nisam stigao da ih odnesem u korpu za veš". Ja: "Pa kad si mislio da ih staviš tamo, sutra?!" MM: "Ne sutra, nego SADA, tj. kada malo ispravim kičmu, umoran sam bre, ostavi me..." E sad, ako nisam već nešto nadrndana, ja ustanem i odnesem čarape u korpu uz komentar: "OK, ti se pruži, ja ću, lakše mi je da to uradim sada nego sutra ujutro..." Ako jesam već nadrndana, onda to ide ovako: Ja: "Aha, važi. Misliš, isto kao što si ih juče sklonio - ili kao što si ispraznio pepeljaru pre nego što si krenuo na spavanje, ili kao što si platio račune a sutra je 20., ili kao što si..." MM: "E pa od tebe čovek nema mira! Stalno zvocaš, ništa ti nije dobro, ja dajem maksimum od sebe a ti mi loviš greške, nisam supermen, uradiću kad stignem, pa i ako ne uradim, zar je to toliki problem, ti si ceo dan kod kuće, ja nekad za dan pređem 1000km i još jurim kući da me ne čekate, šta više hoćeš..." Treće, nervira ga što ja sve stvari čuvam, ma koliko bile sitne, jeftine ili beznačajne i što isto tražim od njega. Na primer, još uvek imam svoju prvu patent olovku i radi i koristim je. Ja ne smatram da je to jadno, a on smatra da sam manje-više bolesna. Jednom sam mu za 10 godina pozajmila olovku i izlomio je od nervoze na ispitu. Kada sam mu rekla da je to poslednji put da mu pozajmljujem bilo šta lomljivo, naljutio se... Pa olovka je samo 100 dinara? Jeste, ali lomljavina iste nije sitni trošak od 100 dinara nego simbol nepažnje prema nečemu što nije tvoje... Tako je i dan-danas, normalno brak sve zakomplikuje, tu teško možeš bez posledica i svađe da zahtevaš da "naše" tretira kao moje a ne kao svoje, kad nije lepo da postoji moje-tvoje uopšte... E sad Verus, moje viđenje tvoje situacije... Tvoj dragi je rekao da si nesnosna u poslednje vreme (možda drugim rečima) i moguće je da je njemu tako. Ali ja ne bih baš sve karte položila na to da si nervozna zbog zatrudnjivanja. Jednostavno, normalno je da se vremenom neke stvari slože na svoje mesto. Meni npr. nije smetalo da ja radim većinu stvari po kući, kao žena sam i domaćica i slično. Onda je vremenom počelo da mi smeta. Od gomile sitnica nastane problem. Nije da si non-stop nezadovoljna mužem, ali na pojavu bilo koje sitnice koja se ponavlja, vrate se i sve druge. Ja mm obožavam dok je na poslu i nedostaje mi... ali kako pređe prag i npr. skine košulju pa je baci na fotelju umesto da je okači na vešalicu da se izluftira, meni pukne film. Zato što odmah pomislim kako sam i juče ja kačila to na vešalicu (ili odnela na pranje, zavisi u kom je stanju), kako sam jutros sklanjala cipele koje je juče skinuo kada je seo na fotelju i tu ih ostavio, kako to nije usamljen slučaj nego generalna nebriga i još se podrazumeva da ću ja to sve da radim bez komentara jer sam sada stalno kod kuće. U meni se javi nagon za samoodržanjem, bes čak, znam da neću imati ni živaca ni vremena da toliko rintam kao sada kada se vratim na posao. A nered da trpim neću... Potpuno mogu da razumem da je stvar zapravo u tome. Nakupilo se. Ti se sada presabiraš kako će biti kada budeš imala i druge poslove i kapiraš da ako jedva sebe nateraš ili jedva postižeš ovo sada, kako će ti biti onda? Da li u međuvremenu pokušavaš duže ili kraće vreme da ostaneš u drugom stanju, to nema veze. Ja npr. imam glupu naviku da sumiram šta sam postigla u životu svake godine na svoj rođendan. Prošle godine sam za rođendan bila trudna, sada imam bebu, pretprošle ni jedno ni drugo, a opet su mi iste misli prolazile kroz glavu. Koji je moj savet? Pokušaj polako da se dogovoriš sa mužem oko nekih stvari. Svaki put kada uradi nešto što ti smeta, ti mu kaži. Baš lepo što je izjavio i to pred društvom da si ti prema njemu loša u poslednje vreme. Sada i ti imaš osnova da komentarišeš šta tebi smeta bez da se svađate kao što se niste ni oko ove njegove izjave beskonačno svađali. "Zašto nisi vratio jogurt u frižider? Molim te, uvek ga vrati, ne mogu ja o svemu da vodim računa." Sledeći put kada nađeš jogurt van frižidera, lepo ga popiješ, prospeš, sakriješ i kada ga traži ti kaži - nema, propao je, ostavio si ga ceo dan na toplom... Neka vidi da se inatiš i da je pogrešio. Vremenom će jedno po jedno da se menja. On će u početku verovatno da pruža stravičan otpor, ali će promeniti. Onda ćeš i ti biti manje nervozna i sve je rešeno. Dakle, tvoja argumentacija je sledeća: ti si grozna u poslednje vreme prema njemu zbog njega, a ne zbog hormona i zatrudnjivanja i sl. Mislim... Ako mi je od nečega muka, to je što muškarci svaki put kada nešto pogreše pa se svađamo misle da je PMS... Onda je meni PMS od poslednjeg dana prethodnog do prvog dana ove
_____________________________
sve ima svoj kraj, samo kobasica ima dva!
|