Azra_
|
E ovako.... Kući smo došli na badnje veče! Čekao nas je mm i doveo iz porodilišta. Po našoj želji i dogovoru, nismo hteli da niko više bude tu, ni u porodilištu , ni kod kuće. Hteli smo da budemo sami. Tako je i bilo... Kada su mi rekli da izlazimo tog dana, mm se nekako organizovao, izašao ranije s posla, došao po nas. Usput, sa sve bebcem u kolima, čekali red da kupimo ribu za Badnje veče. Običaj je, a ne bismo stigli kod kuće ništa da spremimo. Čekanje se odužilo na više od pola sata. Bebac spava, uvek je voleo vožnju. Dolazimo kući... Ja kao pala s marsa! Sve mi je čudno, novo.. Sami smo ga kupali prvi put, sami presvlačili... Nakon 3-4 presvlačenja ukapirali gde ide pelena, da li benkica ispod pelene, preko. Okupamo ga, obučemo, pogledamo snimak na youtubu , shvatimo da nismo dobro uradili, pa ponovo. Snašli se. Najveći problem je bio taj što sam se ja sporo oporavljala, a još već što je bebac imao jakee grčeve i što ni malo nije spavao. Bili smo izbezumljeni. A najbolja je prva noć... Okupali se mi, okupali bebca, nahranili. Njega stavili u krevetac, mi u pidžame i na spavanje. Samo što smo legli svi, eto ti bebe, kreće dreka. Mi se gledamo i pitamo se šta nije u redu, sve smo uradili kako treba! Joj, sad mi je smešno, a kad se setim...uh... A dok sam se privikla da u sobi sa nama diše još neko prošlo je dosta vremena. :-) Sve u svemu, ništa nije bilo kako sam zamišljala, tj. nije kao na filmu.
_____________________________
˝ Ko sam? Šta sam? Ja sam samo sanjar, čiji pogled gasne u magli i memli... Živio sam usput, kao da sanjam, kao mnogi drugi ljudi na toj zemlji.˝
|