|      
Želiš da odustaneš od takmičenja?
Pre nego što potvrdiš svoju odluku, upoznaj se sa detaljima.
Ukoliko potvrdiš odustajanje, na tvoj računar ćemo automatski ubaciti cookie, koji će nam omogućiti da te tokom takmičenja (26.04 -30.04.2021) prilikom dolaska na portal prepoznamo i omogućimo ti neometano korišćenje portala, bez prikazivanja ikona Ringerajinog sponzora, odnosno kontrole uz desni rub ekrana.

Istovremeno, oduzećemo ti sve prikupljene bodove, čime se na žalost gubi pravo za osvajanje nagrade.

Da li još uvek želiš da odustaneš od takmičenja?
Ringeraja.rs koristi "kolačiće" u cilju pružanja boljeg korisničkog iskustva, praćenja posećenosti i prikaza oglasa. Postavke prihvatanja kolačića podesite u vašem internet pretraživaču.
Nastavkom korišćenja smatra se da se slažete sa korišćenjem kolačića u navedene svrhe. Za nastavak kliknite "U redu".   Saznajte više.

Imaš zdravo i srećno dete, zar to nije dovoljno da i ti budeš srećna?

Uredništvo portala Ringeraja.rs, 22.5.2023
Tih dana svi znakovi živeli su u jednoj tužnoj zgradi. Vrzmali su se po njenom dvorištu, šetali njenim dugim hladnim hodnicima, virili kroz plave vitražne cvetove terasnih vrata, jecali su, smejali se i mahali mi. Zašto meni od svih prolaznika?…



Možda zbog toga što sam sada majka i što je svaki izostanak emocije, zagrljaja, osmeha za moje dete ili prelamanje ponosa, inata i povređenosti preko deteta, nešto što me boli do kostiju kosti i kopa mi po srcu razmekšalom ko puding. Velikom kašikom, kupeći i po obodima, da me ne ostane.


Možda zato što neki bliski i dragi ljudi nisu videli kako naša Srna bez suza, radoznalo i nasmejano šeta oko ikona u rukama svog kuma. Kako sija u beloj čipkanoj haljinici, kako je lepa i bez velikih cvetova i krupnih mašni na glavi, sa ono malo narasle pepeljave kose. Kako lupka kažiprstom po posudi u koju se sliva voda sa vrha njene glavice, dok pop izgovara reči od kojih bi u životu trebalo da joj bude lakše.

 

PROČITAJ JOŠ: Ne želiš da vidiš svog unuka? Da čuješ kako je? Ok.


Kako svojim srnećim tamnim očima pozdravlja sve koji su tog dana bili u crkvi, kao da im se zahvaljuje, kao da  kaže „drago mi je što ste tu“. Kako je samo topla, nevina, čista, ko svetlost. Koliko je samo ugrejala hladne crkvene zidove i sve nas koji smo tog dana bili ponosni na nju i koji smo možda zaboravili kako je malo potrebno da se ugrejemo.


Tu toplinu nisu osetili oni kojima je možda bila najpotrebnija. Jer su tako odlučili, da ne budu tu.


A ja sam se smejala, i nosala je, i ljubila je, i nunala je, i raznosila sam u tanjirima voćnu i čokoladnu tortu u koje su bili utisnuti anđeli i slovima ispisano sretno krštenje Srna, i pričala sam, i pokazivala joj ribe u ribnjaku ispred Čarde, i opet se smejala i pitala kuma kako je u hladnoj Norveškoj jer čak je odatle stigao, i da li se seća kako smo ludovali u klompama u studentskoj diskoteci kada je srce bilo krupnije i veće i kada je krvarilo uglavnom zbog zajebanog momka ili cure. Kada smo se kurčili jer smo mislili da našu sreću nikad niko neće pokvariti, jer smo jaki i nedodirljivi.


Smejala sam se tog dana, a u nekom delu srca, dabogda nikad niklom, kapala je krv. Crvena, jer je sveža. I bolelo je ko uštinuće. I verovatno je bilo prilično modro i oteklo to mesto, tih dana. Jer nisam mogla da shvatim, jer ne mogu da shvatim šta je to što titra u čoveku, što se rasplamsava, što živi i čime se to hrani kada ga nevino i čisto dete ne može otkraviti i ubiti.


I onda sam se to pitala iznova i iznova, i bolelo me je sve više i dublje, i činilo se da se raspadam, da gledam kako mi otpadaju noga, prsti, ruke koje mi trebaju da je nosam i kako to sve ponovo nekim čudom izrasta kada je vidim, kada mi se nasmeje, kada mi ugura prst u nos, kada bunovna sedi na krevetu i tapše u magnovenju, kada mirno spava guzom isturenom u vis i u snu izgovara mam, am, njam. Kada se skotrlja do mog stomaka u pola noći i svojim mirisom me umiri ko da spavam u polju lavande.

 

PROČITAJ JOŠ: Mojoj sestri, HVALA ti što si NAJBOLJA TETKA mojoj deci

 

I onda majčinski, ko zver sa niklim dugim očnjacima, a opet tako ranjiva i toplokrvna, tražim odgovore, masu njih i ne uspevam da ih pronađem. Jer ne znam šta može biti to u čoveku, što dete tek stiglo na ovaj svet ne može da pobedi. Zbog toga ta neka rana u srcu.


Znakovi u tužnoj zgradi su me zato našli. Mahali su mi svakog dana, prepodne kada sam odlazila na pijacu, i uveče kada smo silazi na šetalište.
Ta zgrada, okrečena u bledožutu boju nalik lego kocki usađenoj u travu, bila je specijalna bolnica za decu.


Deca su mi mahala. Nisu to radili rukama, već pogledom. Nekad tužnim što su s one strane kapije. Nekad radosnim, jer su dobili vodene boje i velike bele papire da slikaju. A nekad je to bio samo dečiji pogled, bez skrivene priče, miran, uspavan, jer sada se ljulja u majčinom krilu dok pada veče i bliži se novi dan, jedan bliže izlasku iz ove velike tužne zgrade.


I taj momak koji je tuda hodao, koji se smejao sa devojkom kraj svog desnog ramena, koju nije mogao da zagrli, jer su mu za to trebale ruke, a ruke je koristio da bi hodao, na štakama.

 

Desni zglob bio je mrtav i povukao je za sobom celo stopalo. Bio je mršav, nekako usukan, nasmejan i lep. Javljao mi se iako me ne poznaje, mahao je Srni, jednom ju je pomazio po debelom obrazu i rekao malena. I deca su joj mahala. Kroz rupe na vitražu, kroz ogradu, sa tobogana, ručicama oko kojih se baškario beli zavoj.

 

PROČITAJ JOŠ: Deke i bake koji čuvaju unuke dugo žive

 

Ona im se javljala podignutim prstom, vriskom uzbuđenja kao da vidi Mikija ili Mini. Moja mala radosna devojčica.


Sedmi dan, kada je pala kiša, znakovi su se povukli. Nestali su ko Sunce pojedeno tamnim oblakom. Neko je verovao da je sedam dana dovoljno vremena da shvatim, da razumem, da bar pokušam. Da se zacelim. Da srce zaceli. Da se ona rupa začepi, možda ne malterom, ali bar nekim letvama, privremeno.


Neko me je sedam dana šetao ovom strmom ulicom, kraj ove tužne zgrade, iako su postojale i druge manje strme i naporne ulice.


Neko je želeo da vidim znakove, neko ko je hteo da mi kaže da budem beskrajno zahvalna jer imam radosno i srećno dete, jer on i ja imamo srećno dete, jer imamo sebe i da ne dozvolimo da nas pokolebaju neke stvari i neki ljudi izvan kruga koji nas troje zatvaramo, i koje ne možemo da menjamo. Taj neko je hteo da mi na grub način, kroz tuđu muku, kaže da budem nasmejana i onda kada mislim da je jedino u redu da plačem.


Taj neko je hteo da mi kaže, idi kući, nastavi gde si stala, ne osvrći se, ne tumači, ne očekuj da možeš da otapaš srca, da menjaš ljude, smej se, jer uvek će biti onih koji će se Srni nasmejati, možda nisu bliski, ali će tad biti najbliži. Možda će imati štake, ili umotanu ruku, ali će njihova srca biti za 750 grama teža i veća od srca onih koji su „celi“. Ali ljubav će stizati, to je važno, neka ti ne bude bitno od koga.
Idi kući, smej se, jer već sutra tvoja mala Srna će osvojiti treće mesto na puzijadi, ukakena, nespremna, umorna i time će ti i ona poručiti da se sranja dešavaju kad ih najmanje očekuješ, ali da to nije razlog da posustaneš i ne grabiš ka cilju.
Idi kući i znaj da je joj je vaša ljubav sasvim dovoljan pokretač.
Čak toliko da osvoji nagradu.

 

Jovana Kešanski

Izvor: lolamagazin.com

Klikni “Like” i dodaj svoj komentar na članak:

5 dobrih razloga da spasite brak
U braku nije lako. Puno je kompromisa, problema, napetih situacija, ali i lepih, nežnih trenutaka koji odagnaju loše dan...
4
HOTEL "FONTANA" - na raskrsnici lj...
Dođite i doživite nezaboravne trenutke i kreirajte najlepše porodične uspomene koje će vas uvek podsećati na ljubav, sre...
4
POKLANJAMO: Dan kad sam upala u bajku, Ben...
Dan kada sam upala u bajku je magična avantura o snazi priča i važan podsetnik da nikada niko nije prestar da veruje u b...
3
Deca od 15 meseci razlikuju pravdu od nepr...
Deca o pravednosti "uče" posmatrajući način na koji ljudi tretiraju jedni druge. U uzrastu od svega 15 meseci mali...
2





Mama je majka zauvek. I kad ti postaneš ma...
Moja mama mi i dalje maše da me pozdravi kad odlazim.
Da li su baba i baka isto?
Baba je majka jednog od tvojih roditelja koja živi na selu. Baka je majka jednog od tvojih roditelja koja živi u gradu, ...



image
flamingos
CortinaT krema će baš, da reši svaki problem naš.
Ekcem je prošlost kad se nanese,jer krema sa sobom sve odnese. Vetar kada duva, koža zna da se suši i puca, tad CortinaT krema na vrata pokuca,lepo se namaže, upije baš i rešen je problem naš. Nije fora, a nije ni laž,u CortinaT kremi leži prava draž. Ona svima prija i zato nam je najmilija. Možda mi pisanje stihova i nije jača strana, ali jedno sigurno znam-CortinaT krema je bez mana.  Više >>
image

Anketa

Да сазнате...
пеперутка16

...да носите тројке, шта бисте радили?

Click Here