|      
Želiš da odustaneš od takmičenja?
Pre nego što potvrdiš svoju odluku, upoznaj se sa detaljima.
Ukoliko potvrdiš odustajanje, na tvoj računar ćemo automatski ubaciti cookie, koji će nam omogućiti da te tokom takmičenja (26.04 -30.04.2021) prilikom dolaska na portal prepoznamo i omogućimo ti neometano korišćenje portala, bez prikazivanja ikona Ringerajinog sponzora, odnosno kontrole uz desni rub ekrana.

Istovremeno, oduzećemo ti sve prikupljene bodove, čime se na žalost gubi pravo za osvajanje nagrade.

Da li još uvek želiš da odustaneš od takmičenja?
Ringeraja.rs koristi "kolačiće" u cilju pružanja boljeg korisničkog iskustva, praćenja posećenosti i prikaza oglasa. Postavke prihvatanja kolačića podesite u vašem internet pretraživaču.
Nastavkom korišćenja smatra se da se slažete sa korišćenjem kolačića u navedene svrhe. Za nastavak kliknite "U redu".   Saznajte više.

Kakva majka može da zaboravi dete koje je rodila?

Uredništvo portala Ringeraja.rs, 29.5.2023
Držala sam ga i plakala. Pitala se koja je to majka ostavila svoje dete. Kakva majka može da zaboravi dete koje je rodila? Kako joj san dolazi na oči? Kako živi sa saznanjem da je dete uzalud doziva?

image
Ostavila ga majka, rekoše mi ženice iz drugih soba. Dovela ga pre 2 meseca sa upalom pluća i više se nije vratila po njega. Foto: Freepik.com
/11


Tada sam se kao mlada majka deteta od nepunih godinu dana, našla u dečjoj bolnici.


Smestili su nas u sobu u kojoj je bio i jedan dečak oko godinu dana star. Mirsad. Rom. Ciganče. Ostavila ga majka, rekoše mi ženice iz drugih soba. Dovela ga pre 2 meseca sa upalom pluća i više se nije vratila po njega. Jednom je, kažu, dolazila samo do hodnika, ali nije ni prišla da ga vidi. Žale se da noću od njega ostala deca ne mogu da spavaju. Doziva majku. Zato je i bio premešten da bude sam u drugoj sobi.

Gledam Mirsada, gleda Mirsad mene. Oči ko kolači, okrugle krupne smeđe. Sumnjičave i uplašene. Gledamo se kroz metalne rešetke bolničkog kreveca. Odmeravamo. Delićemo sobu bar deset dana. Moja beba, sitna, ćelava, mirna. Mirsad guste čekinjaste tamne kose. Prepovijen u tetra pelene, obučen u rasparenu bolničku pidžamu, izgleda kao Teletabis. Nit može da sedi, niti da stoji sa onim širokim povojem.

Ubrzo nam pogasiše svetla u sobama. Naša prva noć u bolnici. Ja uze' ćerku u naručje da je uspavam. Kad su mi se oči navikle na mrak, vidim Mirsad me gleda. Sluša uspavanku koju pevušim i valjuška se u tom ritmu po krevecu. Zaspala moja beba. Umorna i zabrinuta sedim ćutke u mraku sa svojim mislima. Trgne me Mirsadov glasić. Pevuši moju uspavanku.

Prilazim njegovom krevecu. Gledam ga, on se ućutao. Uzimam ga u naručje, prislanjam na grudi i nunam ga uz uspavanku. Gleda me u zenicu oka. Gleda i ne želi da zaspe. Ne želi da bude vraćen u metalni krevetac. San ga je savladao...

Držala sam ga i plakala. Pitala se koja je to majka ostavila svoje dete. Kakva majka može da zaboravi dete koje je rodila? Kako joj san dolazi na oči? Kako živi sa saznanjem da je dete uzalud doziva?

Od te večeri, zajedno sam hranila Mirsada i svoju ćerku, igrala se sa njima, mazila ih, presvlačila, uspavljivala. Popila grdnju od glavne sestre što sam Mirsadu, bez prethodne konsultacije sa njima, mazala Pavlovićevu mast i hranila voćem. "Šta da je alergičan na to?", pitala me je. Nisam imala odgovor, jer je bila u pravu.

Užasavala me je pomisao na to da ću i ja uskoro napustiti Mirsada. Kako je u meni rasla ljubav prema njemu, tako je rastao gnev prema njegovoj majci.

Došao je i taj momenat, koji sam priželjkivala. Srela sam Mirsadovu majku. Bila je u hodniku bolnice i jedna od majki mi je pokazala. Ja je gledam, ona sitne građe, obučena u prevelik kaput, sa maramom na glavi. Viri, pazi da je neko ne vidi i ne prepozna. Prilazim joj i pitam je ljutito i glasno da li je Mirsadova majka. Ona svojim šapatom pokušava da stiša moj glas. Klima glavom, smeši mi se nesigurno, pita me tiho kako je Mirsad. Ja joj surovo odgovaram da je uglavnom uplakan, tužan i da je noćima doziva. Da je željan zagrljaja i ljubavi. Ospem paljbu po njoj...

Ona podiže svoje sitno lice, pogleda me uplakanim očima, Mirsadovim očima, i kaže: "Nit' spavam, nit' jedem. Kod kuće ih još troje imam. On mi je najmlađi, najslabiji. Nemamo ni vodu, ni grejanje. Ovde mu je toplo, okupan je i sit. Fala ti ko sestri što ga pomaziš."

Otišla je povijena pod onim teškim starim kaputom, slomljena od mojih reči.
Osetila sam strašnu teskobu što sam joj na ogromnu ranu sipala so. Kao da me je neko pesnicom udario u pleksus.
U životu ni na koga nisam bila ljuta, kao tada na sebe.

Koliko sam se kajala!
Kakva gorčina!
Ko sam ja da kudim?
Ko sam ja da sudim?
Najveću sam životnu lekciju tada naučila.

(Mirsad bi sada trebalo da ima oko 18 godina. Nikada nisam saznala šta je bilo s njim)

 

Autor: Lidija Bizić
Izvor:
 Lidija Bizic - Personal Blog / lidijabizic.home.blog

Klikni “Like” i dodaj svoj komentar na članak:

Šta je ružičasta buka i kako pomaže bebi d...
Roditelji na različite načine uspavljuju decu, a jedan od najpopularnijih je pomoću metode "bela buka". Međutim, u pos...
9
Popularna ruska imena za bebe i njihovo zn...
Jedan od najuzbudljivijih delova iščekivanja bebe je odabir imena. Ako ste trudni, a razmišljate o ruskom imenu za bebu,...
8
Praktična rešenja za miran san vaše bebe
Dolazak beba na ovaj svet predstavlja jedan od najlepših životnih trenutaka svakog roditelja. Pored toga što roditeljstv...
6
Prirodan izbor za miran san vaših mališana
Odabir pravilne i kvalitetne ishrane kojom ćete omogućiti da vaši mališani utonu u miran san predstavlja izazov za svako...
6





Hitna za bebe koje plaču, pomoć iscrpljeni...
Cilj je da se novopečenim majkama pruži krizna podrška u trenucima očaja, straha i iscrpljenosti koje često osećaju dok ...
Da, ja sam starija mama - i šta ćemo sad?
Dakle, da, obavila sam to malo kasnije nego što je uobičajeno i moram reći, SVAKO ima mišljenje o ženama koje kasno rađa...



Anketa

Да сазнате...
пеперутка16

...да носите тројке, шта бисте радили?

Click Here