Anoniman
|
Luka je bio mali kad se rodio (2800gr), nije imao snage da vuče dovoljno dugo da bi se najeo, zaspao bi u pola sisanja, ja ga budila... Sve to pišem iz ovog aspekta, tada su to za mene bile gluposti, i nisam htela da ih prihvatim. Svi oko mene (mama, baka, patronžna) su govorili da beba mora da se uobroči inače je sve maltretiranje... Hm... pa ne znam. Ispade da je ono što sam radila maltretiranje... Pošto se nije najeo za obrok, budio bi se posle 2 sata, plakao, ja ga smirivala nosanjem, vodom, jer Bože moj, beba mora da jede na 3 sata, i ako izdržimo samo par puta još tih sat, on će lepo jesti i onda posle duže izdržati.. Ne... to nije tačno. Beba se umori od plakanja, krene da sisa, povuče malo, i zaspe... posle opet za 2 sata budan, plače... ista priča... Ja nervozna... Mleko se nakuplja, ja izmlazam, time stvaram prekomerne količine mleka, stvaraju se čvorovi, a onda posle godinu i po i operacija dojke, benigni tumor sa mlečnom cistom u sredini, i niko me neće ubediti da to nije povezano. Zaista se uobročio tek kada smo prešli na ad mleko, jer flašica ima mericu, a sisa ne, tako da sam iz flašice videla da je zaista jeo, i bio zaista sit. E, sada ne planiram tako. Neću svim silama forsirati dojenje na 3 sata. Ne bih volela da dajem na svakih sat, ali ako u početku jede na 2 sata, pa polako pomerim na 3, mislim da je to ok. Dakle, neću uobročavati bebu po svaku cenu.
|