Anoniman -> RE: Samohrane majke - poželjne partnerke ili ne? (16.9.2011 23:34:27)
|
Juče sam malo čitala ovu temu, samo nisam stigla da kucnem... Moji su se razveli '96. Moja mama je tada imala samo 36 godina, a i danas je mnogi smatraju za jednu od najlepših žena u gradu [image]http://www.ringeraja.rs/forum/smileys/smiley1.gif[/image] E sad, dvoje dece tinejdžera, školaraca-problemi sa pubertetom, troškovi,... Nije baš nešto što će svaki muškarac prigrliti. I čitam tu kako svi tvrde da sve zavisi od žene [image]http://www.ringeraja.rs/forum/smileys/zmeden.gif[/image] Kao AKO želi udaće se, ako ne neće. Prvo, taj novi muškarac mora negde da se i upozna, zar ne?! Znači treba se socijalizovati, kretati, izlaziti... A šta da rade one žene čiji bivši ne plaćaju alimentaciju za decu, nemate para da se sudite, a deca traže svoje??? E onda ta žena mora da radi još dva-tri posla da deca ne osete na svom stomaku i školovanju. Ode na posao u 6 ujutro, vrati se u ponoć. I tako godinama..... Kad ona da izlazi? Pa i da na tim svojim radnim mestima sretne nekog, ona pored toliko posla nema vremena ni za tu sirotu decu, a ne za ispijanje kafa i zabavljanje. Moja mama je našla nekog tek 10 godina kasnije, kad smo i brat i ja već bili samostalni, živeli odvojeno od nje, a ona konačno malo danula dušom... I taj čovek nas ne mora ni da hrani ni da oblači, niti živimo pod istim krovom, niti trpi naše pubertetske bubice, ili ukakane pelene... On je samo još jedan deka+ našoj deci i čovek koji voli moju mamu. Ja ga zovem imenom, smatram očuhom, ali mama se nije udala za njega, niti će... Blago svakoj ženi koja uspe da nađe dovoljno velikog muškarca da je prihvati u "proširenom izdanju", jer i mnogi biološki očevi (kao što je moj) zapostave rođenu decu i ostave ženu, a ne neko ko je samo tu sasvim slučajno...
|
|
|
|