Bubo, što se tiče fb, tu sam nemilosrdna. Pobrisala sam prijatelje iz detinjstva, znaš ono-ne čujete se sto godina, nađete se na fb, razmeniti po koju rečenicu i onda opet ne komunicirate, samo gledate slike jedni drugima, čak i ne komentarišete? E, ja sam ih sve pobrisala. Nema tu-sakriti, ne sakriti, niti sam se ja nešto naljutila, prosto ne želim da mi 500 ljudi gleda fotke i statuse, i isto tako ne želim da pravim neke blokade i ostalo. Čist račun duga ljubav-ili ravnodušnost, nije važno.
Kolege sa posla, nikada ne bih brisala, ali bih stavila u grupu da ne mogu da gledaju ništa, kao da niste prijatelji. Ako te već nisu zvali, zašto bi mogli da vide kako si i šta radiš preko fb. Meni je to način da komuniciram sa ljudima sa kojima ne mogu uživo, i da oni sa kojima komuniciram uživo mogu da vide fotke i šta ja znam. A ne zamena za živ razgovor.
A moji pravi prijatelji...imam ih, i više nego dovoljno. Večanu kumu, krštenu kumu, još jednu drugaricu, koje su tu apsolutno uvek, i još jednog drugara i nekoliko drugarica sakojima mogu da se nečujem po pola godine, i da ih nazovem, i da sve bude opušteno. Nema onog-a gde si ti do sad. Prezadovoljna sam prijateljima, i presrećna što sam imala toliko sreće da baš na njih naletim.
Jbt, koliki post