|
Anoniman -> Bezvoljnost (25.11.2009 8:34:50)
|
Vise i ne znam kako da krenem i od cega da pocnem da pisem?Totalno sam izgubljenja u svemu.Izgubila sam zanimanje za sve ,sve sam pustila kraju.Svaki dan pijem bensedine ,curke moje nemoj te se ljutiti sto se nisam javila pod svojim nikom ali neke ce mozda znati koje u pitanju.Sve mi je postalo svejedno .Svaki dan izvrsavam svoje obaveze poput robota kao da to nisam ja.Evo na primjer sinoc ,moj muz se htjeo seksati sa mnom ajde moze i meni se htjelo,ali on m,me odmah hvata za onu stvar znaci nema neke pedigre i spontanosti nekad imam osjecaj samo da me iskoristava za seks.I rekla sam zar moras odmah dole da me hvatas jer ne moze sve ici spontano a on se naljutio na mene i rekao da ce naci nekoga ko hoce da se seksa ali ja mislim da samo to izmislja ali bilo bi mi i svjedno da me prevari vjeruj te mi.Cinjenica je ta da sam i ja izgubila zanimanje za sve pa i za njega.Nema sluha za moje potrebe i moje osjecaju i kada mu to prigovorim on samo kaze da bulaznim bez veze.Kada odem negdje da popijem kavu sa neki pretezno sa prijateljicama svaki cas me zivka .I kada dodem njuska me gdje sam bila s kim sam i sta sam radila a to je sve kao u sali ma mislim stvarno.Osjecam sa kao zarobljenik i osjecam se kao da uvjek moram paziti sta pricam da ne bi on nesto pogresno protumacio jer ako mu nesto ne legne eto je zlo,durenje,ljutnja itd.Psihicki sam otisla totalno aut.Sa njim se ne moze pricati jer on uvjek ima neka svoja uvjerenja i agrumente i okrene situaciju uvjek u svoju korist.Tako da je pricanje nemoguca misjia .Ne znam najradije bi pobjegla od svega i nikada se vise ne bi vratila................
|
|
|
|