eugenija -> Nezgodni udarci i padovi! (21.8.2011 1:02:13)
|
Prošlo je već dosta vremena kako nisam zavirivala nosićem na ringerajčicu (ringeparadajzić[sm=smiley1.gif]), i sigurno bi bilo mnogo lepše da dolazim nekim srećnijim povodom, ali eto, najčešće muka čoveka natera da se obrati onda kada mu je pomoć zaista potrebna, bilo tehnička, bilo emocionalna. Meni su ovog puta obe i značajne i potrebne. Evo šta se desilo. Nakon par stresova vezanih za odlazak kod lekara (redovan sistematski pregled, vađenje krvi iz vene za dve uber epruvete i trauma, revakcinacija DiTePer-a i nova trauma...), što se sve izdešavalo u jednoj sedmici, Viktor mi je u četvrtak pao u stanu preko plastičnog autića kojeg večito drnda po parketu. Ja taj pad nisam videla, dotrčala sam kada je zaplakao, i videla ga preko autića u položaju mačke. Uzela sam ga da ga utešim, međutim celo to popodne on nije želeo (mogao) da stane na noge. Nakon par pokušaja (kada bi se zaboravio), krenuo bi ponovo da plače i viče: "Mama, nosi me!" Posle 4 sata otišli smo lekaru, dobili uputnicu za dečiju hirurgiju (tu doživeli još par stresnih i traumatičnih scena) i uslikali stopalo. Na snimku nije bilo nikakvih znakova iščašenja, preloma ili otoka. Otok vidljiv golim okom takođe nije postojao nigde na nozi. Poslani smo kući, sa "pratite ga par dana, ovde ja ne vidim ništa" Tek kasnije sam primetila malu masnicu na vanjskoj strani butine. Viktor je sutradan jako plašljivo stao na nogu (petak, juče) i evo i danas hramlje (šepa). Ignorišem, ne forsiram pred njim bilo šta oko hodanja, i sve se nadam da će noga da prođe i da će dete normalno da počne da hoda. Međutim, ja sam toliko unezverena i isprepadana, da sam ga već u svojoj glavi videla kako hramlje ceo život. Da li je neko imao sličnih iskustava i kada posle jačeg udarca deca obično prestaju da hramlju?
|
|
|
|