prase -> RE: Sta kad se beba zagrcne? (24.8.2009 13:42:27)
|
Meni se dešavalo da se Uroš zagrcne i u tim situacijama sam nekako uspevala da sačuvam hladnu glavu. Govorim mu nešto smirenim tonom tipa: "Čekaj, čekaj, čekaj... Pazi, pazi, pazi... " i lupkam ga lagano po leđima. Onda on pljune to što je smetalo, ja počistim i nastavim da ga hranim kao da ništa nije bilo. Mislim da je ukapirao da to nije ništa strašno, sada kada mu se nešto slično desi zabaci glavu unapred i sačeka da to izađe napolje, eventualno ga malo lupkam po leđima, okice mu malo zasuze i to je to. Onda udahne duboko par puta i otvori usta da nastavimo dalje... Verujem da je veoma bitno da roditelj ne paniči ako je moguće u ovakvim situacijama, jer dete onda isto paniči a u strahu i panici sve kreće naopako. Valjda mi je dobro došlo što sam išla na posebne kurseve pomoći povređenima, svačega sam se nagledala i tripujem da bih znala da mu pomognem šta god da se desi, pa zato uspevam da ostanem hladnokrvna (bar toliko da on ne vidi na meni promenu). To sa okretanjem bebe naopačke je delotvorno, ali treba primeniti samo ako ne pomaže ništa drugo (lupkanje i naginjanje napred), jer se beba onda jako uplaši. Ako hrana (bombona kod starijeg deteta, pa čak i žvaka) krene u dušnik, onda dete smesta treba okrenuti naopačke, ponekad i prstima vaditi to što se zaglavilo. Deluje nemoguće, ali skoro cela šaka može da stane detetu u usta kada je situacija takva da mora. Moja svekrva je prstom izvadila bombonu iz dušnika detetu od 2 godine koje se istom zamalo ugušilo, hvala Bogu pa je bila dovoljno prisebna kada je videla tu scenu. Detetova majka se jadnica paralisala od straha, vrištala i plakala i samo gledala dete, bez ideje kako da mu pomogne [image]http://www.ringeraja.rs/forum/smileys/smiley13.gif[/image]
|
|
|
|