Prva dijagnoza mi je bila mastitis,a u stvari displazija,upala mlecne zlezde.Nisam jos dojila pa neznam kakve su vase muke,ali mogu da vam kazem da je ovo strasno i da se uzasno plasim dojenja.Pre dve godine ta displazija se pojavila kao bubuljica na desnoj dojci,pa se sirila vremenom ali ja to nisam shvaltala ozbiljno jer sam morala da vidi sta je,istisla i videla gnoj,pa eto rekoh bubuljica neka,medjutim posle duzeg zanemarivanja(budala)to je obuhvatilo pola dojke,podkozno,kao neki tvrd sundjer,jarko crvene boje,cini mi se da je toliko postalo u roku od 24 h.A nije naravno,samo ja nisam obracala paznju.Toliko je bolelo da cu tu noc da pamtim do kraja zivota,tacno sam imala osecaj da ce mi otpasti dojka,od 2 do 7 ujutru sam vristala od bolova.Ujutru otisla u hitnu,dr me posalje u bolnicu,jos mi nalupa neke gluposti cisto da eto kaze,sa 36,5 t kaze sepsa?E to tek ne shvatam,umesto da ti pomogne,mom ocu je saopstila "to je mladi zivot u pitanju,sad je sve u bozijim rukama" na sta covek preplakao ceo put do bolnice.Nego,sreca moja pa je tamo dr koji ima malo vise znanja odmah skontao o cemu je u stvari rec.Eeee,to ne mogu da vam opisem,obradovao me kad mi je reko da necu morati da lezim u bolnici,samo ce cas da me secne malo i da iscedi taj gnoj.Ajoj,legnem ja na sto,cujem nesto anestezija,ne moze,rez nije veliki i nisam ni osetila jer me je dojka i dalje bolela ali kad je poceo da stiska celu dojku da iscuri gnoj,jojj,toliko sam vristala,a i sestra samnom u glas da se covek uplasio.Uzas jedan.Pa dren,ponavljanje procedure par put,sve u svemu ne daj boze nikom.tako da pazite sa grudima,ja ih od tad redovno posmatram i pazim i uzasno se boim dojenja ali se mora...