Draga moja tako izgleda 60 i više % žena.Pa šta nije smak svjeta.
Ovo što ti misliš to je upravo ono o čemu sam pisala.To su samo predrasude kako bi novopečena majka trebala da izgleda i kako da se osjeća.
Meni je prijalo da uđem u stare farke, a uslov je bio da nosim steznik.
Nisam stizala da operem kosu često koliko sam želela - odsekla sam šiške i prala njih a ostatak pokupila.
Prilagodila sam se onome što me čini relativno zadovoljnom kad se pogledam u ogledalo.
Kad su rekli da Marko zbog ekcema treba da je u kontaktu samo sa 100% pamukom, po kući sam vukla obične pamučne majce, a kad idemo u šetnju, onda obučem nešto "lepo" da me mine želja, jer će biti u kolicima.
Ali iznutra sam ranjena, povredjena, mracna, izgubljena. I samo ja znam kako mi je zbog toga. A reci da je to zato sto je meni vaznije kako izgledam ili sto ne izlazim, nego sto su mi vazna moja deca, to je bas povrsno. Cak bih volela da je to - to, pa da kazem, ja sam malo tuzna zato sto sam detinjasta, sebicna zenica kojoj je stalo do krpica, provoda i mazalica, a decu ko sisa. Ali nije tako, nazalost...
Imam jednu novogodišnju sliku. MRZIM JE! Na slici smo Marko i ja pored grozne plastične jelke. To je bila ta godina kad se M rodio, kad je bio sav u krastama, Luka povučen iz vrtića da ne dovlači viruse, M ne sme napolje jer mu puca koža na hladnoću... zarobljena u stanu sa njima dvojicom, na kraju krajeva bez volje i želje da ih zabavljam - a oni su samo deca. Sećam se da sam kitila jelku, eto tako jer je red, i to u poslednji čas, a M je plakao, i plakao, i plakao, a ja više nisam imala snage. Do kraja sam ga digla i naterala baku da nas sliku uz jelku, on plače, a ja ljuuuuta.
Druga slika uz istu jelku, koji dan posle su deca, L koji nije hteo da se slika, i M u onoj ljulji sa rukavicama i poklonom preko njega.
Mnooogoooo sam bila tužna, sama, izgubljena u to vreme... ali nije bio ppd.
_____________________________
Tasha
Objasni im Bože, da mi se može!