Ovo je sve tačno!
mm i ja smo mnogo toga pregurali preko glave jer smo upetljani već 16 godina!
Na početku je bilo svega.
Posle prvih godinu dana zabavljanja on otišao u vojsku. Ja patila mesecima što ga nema, što se ne vidjamo... Tinejdžersko ludilo sa 17 godina!
A stavrno sam bila odlepila. Nisam htela da izlazim nigde i tako to. Imala sam probleme i sa ocem koji je mislio da će rešiti problem tako što će mi prekidati vezu kad on zove.
Elem kad je došlo leto ja se malo trgnem i uplašim i pomislim da to nije normalno da ja budem toliko vezana za nekog, pa imam tek 18 god (napunila tokom njegovog vojevanja)..... Spetljam se s jednim tipom. Vidjali se neko vreme. Ali nije bilo ljubavi. Bilo nam lepo dok smo zajedno, mnogo smo se medjusobno pšoštovali, ukrevetu sve super... ali bez ljubavi. Shvatila sam neke stvari tek kad mi je taj tip rekao: "Šta se mučiš i foliraš kad ti njega voliš. Pa šta ako si se vezala mnogo za njega. Prepusti se i uživaj." Ja se udarila u glavu i shvatila da je tip u pravu.
A i mm je mnogo patio kad sam mu rekla šta se sve dešava. Nisam mogla da ga lažem. Posle nekoliko meseci rešili smo da ipak i dalje budemo zajedno, da niko nikog ni za šta ne okrivljuje i evo gde smo sada!

16 god zajedno, od toga 4 god u braku.
I uvek kažemo i on i ja da neznamo šta sutra nosi i kako ćemo razmišljati za 2,3 ili 10 godina. Samo je jedan dogovor - onog trenutka kad nekom od nas dosadi, kad nekom pukne film, kaži da je tako, okreni se i idi. Nemoj zavlačiti onog drugog. makar samo iz poštovanja prema osobi sa kojom si proveo godine lepog života.
Možda zato i opstajemo ovako dugo
_____________________________
Imperfection is beauty, madness is genious, and its better to be absolutely ridiculous then to be absolutely boring.