_____________________________

Twenty years from now you will be more disappointed by the things you didn't do than by the ones you did. So throw off the bowlines, Sail away from the safe harbor. Catch the trade winds in your sails. Explore. Dream.

Jer smo tako u mogućnosti!

Doktore, treba mi potvrda da ne mogu da radim.
- Pa sta Vam fali?
- Pa ta potvrda...

spol kompjutera :))))


Profesorica španjolskog je objašnjavala svojim studentima, da španjolski, za razliku od engleskog, razlikuje rod za zajedničke imenice, te da sve postoji kao ženski i muški rod.

Na primjer, kuća je ženskog roda: 'la casa.' a 'olovka,' je zato muškog roda: 'el lapiz.'

Studenti su pitali, 'Kog je roda 'computer'?'

Umjesto da im odgovori, profesorica ih je podijelila u dvije grupe, mušku i žensku i zatražila od njih da se opredijele da li "computer" pripada ženskom ili muškom rodu. Svaka je grupa dobila zadatak da sa četiri razloga obrazloži svoje opredjeljenje.

Muškarci su odlučili da 'computer' mora definitivno biti ženskog roda ('la computadora'), jer:

1 Niko osim njihovog tvorca ne razumije njihovu unutarnju logiku;

2. Originalni jezik koji koristi za komunikaciju s drugim kompjutorima je potpuno nekompatibilan za sve ostale;

3. Najmanje greške pohranjuju se daleko u memoriju za eventualno kasnije prisjećanje;
4. Onoga momenta kada se vežeš za jednog, nađeš se u situaciji da trošiš pola svojih prihoda za njihove potrebe i dodatke.

(A OVO JE JOŠ BOLJE!)

Ženska grupa je zato zaključila da kompjutor mora biti muškog roda ('el computador'), jer

1. Da bi bilo ikakve koristi od njega moraš ga startati;

2. Raspolažu s ogromnim brojem podataka ali ne mogu samostalno razmišljati;

3. Osmišljeni su da rješavaju probleme, ali polovinu vremena oni sami predstavljaju problem;
4. Čim se vežeš za jednog, otkriješ da bi dobila nov, napredniji model da si samo malo duže pričekala.
The women won.




< Poruku je uredio Vučko.ba. -- 1.6.2009 9:56:18 >

Udvaranje na bosanski način


Muškarac. Rane tridesete. U pomalo neudobnom položaju oslonjen
na šank.
Svako malo lizne od svog duplog pelinkovca. Po odjeći, nogama
koje u
ritmu muzike titraju po podu, po držanju tijela, prosto po
svemu, može se
reći, stereotipni Eros-Bosančeros.
Dva stola dalje, sama, mirna sjedi lijepa žena. Po vanjštini bi
se reklo
da su generacija. Je li samo dobro očuvana ili je stvarno ista
godina
proizvodnje, teško je reći, ali da dobro izgleda je fakat.

- Mmmm, vidi one mace - pomisli naš glavni junak - baš dobro
izgleda.
Kako bi samo rado pričao s njom... Ali šta da joj kažem?? Tako
sam prokleto
stidljiv i svaki put kad pokušam pričati s nekom ženom, valjam
samo
gluposti.. Hm.. Znam!! Reći ću joj da sam se u nju zaljubio na
prvi
pogle d. Ma, ne.. Radije ne.. Ismijaće me i izvaliti neki od
ženskih fazona
na tu temu. Možda da joj pošaljem piće, a ostatak će doći
sam po sebi. Pih,
baš sam smotan.

U tom trenutku žena ustaje i odlazi.

- jebi ga... Stvar se sama od sebe riješila. Baš sam smotan.
Kako mi
fali hrabrosti svaki put. Toliko je tema o kojim bi se dalo
nešto mljeti.
Pa i upucavanje je za ljude. Šta mi može biti, da me odbije ili
da pristane?!
Ni od jednog od tih stvari se ne umire. Mada bi u ovom drugom
slučaju umro
od sreće. Nej se. Možda je i bolje ovako. Ko zna kakve bi mi
sve probleme
ova lijepa žena donijela...

Par minuta poslije, žena se vraća i sjeda za isti stol.

- Evo je opet!! Vratila se!! To je to! To mora da je znak! Mi smo
određeni jedno za drugo! Sad ću joj prići. Valjda ispričam
nešto
interesantno!Sad ili nikad! Eksira svoj dupli pelinkovac da se
okuraži, provuče ruku kroz
kosu, uvuče stomak, ispravi leđa, lagano odšeta do stola za
kojim lijepa žena
sjedi, spusti se na slobodnu stolicu i dubokim glasom upita:
'Jes' ti to pišala, a?!'