GRANULOCITI
U granulocite se ubrajaju:
- neutrofilni granulociti,
- eozinofilni granulociti i
- bazofilni granulociti.
Oni zajedno s monocitima čine fagocitni leukocitni sustav.
Stanice granulocitne loze stvaraju se normalno u koštanoj srži. O granulocitopoezi se zna mnogo manje nego o eritrocitopoez. Utvrđeno je da postoji negativna povratna sprega između broja granulocita u cirkulaciji i granulocitne loze u koštanoj srži.
GRANULOCITOPOEZA Granulociti nastaju i sazrijevaju samo u koštanoj srži. Nakon toga granulociti prelaze u krv. U fiziološkim stanjima broj stanica koje prelaze iz koštane srži u krv jednak je broju stanica koje prelaze iz krvi u tkivo.
Zajedničko svim granulocitima je sličan način razmnožavanja, diferenciranja, sazrijevanja i deponiranja u koštanoj srži. Ovi procesi su vrlo dobro poznati za neutrofilne, a dosta oskudno za bazofilne granulocite.
U koštanoj srži proliferativni dio prethodničkih stanica predstavlja mitotički prostor gdje se kroz 4-5 diobenih ciklusa stvara potrebna masa granulocita. Najviše diobenih ciklusa, oko 3, odigrava se na razini mijelocita, pa je kvantitativno na toj razini sadržano najviše prethodničkih stanica.
Vrijeme sazrijevanja od mijelocita do zrelog granulocita periferne krvi kreće se oko 5-7 dana.
Zreli dio granulocita koštane srži sastoji se od stanica koje se više ne dijele već samo sazrijevaju, a to su metamijelociti, nesegmentirani i segmentirani granulociti. Sazrijevanjem stanice mijenja se boja citoplazme, pojavljuju se granulacije u citoplazmi ovisno o vrsti granulocita i mijenja se oblik jezgre. Jezgra na kraju poprima potkovičast izgled u metamijelocitu, štapićasti izgled u nesegmentiranom granulocitu i na kraju postaje segmentirana u segmentiranom granulocitu.
Pretpostavlja se da granulociti borave u perifernoj cirkulaciji oko 6-8 sati. Prelaskom u periferna tkiva, gdje granulociti još žive oko 2-3 dana, završava životni ciklus bijelih krvnih stanica.
U fiziološkim uvjetima točna sudbina granulocita u tkivima nije još poznata. Granulociti prelaze iz cirkulacije u pluća, gastrointestinalni trakt, jetru i slezenu, gube se preko površina sluznica, "umiru u tkivima", tj. budu fagocitirani od tkivnih makrofaga.
U patološkim stanjima, u stresnim situacijama i infekcijama skraćuje se vrijeme sazrijevanja i (ili) preskače se određeni broj dioba, tako da se u perifernoj krvi mogu pojaviti i nezreli oblici prethodničkih stanica.
NEUTROFILNI GRANULOCIT Uloga neutrofilnih granulocita je u upalnim procesima i počiva na aktivnom ameboidnom kretanju. Ono im omogućava prolaženje kroz kapilarni endotel i dolaženje na mjesto upale.
U perifernu krv prelaze samo štapićasti i pretežno segmentirani granulociti.
EOZINOFILNI GRANULOCIT Eozinofilni granulociti nalaze se u znatno većem broju u tkivima nego u perifernoj krvi gdje se zadržavaju oko 10 sati prije nego što prijeđu u tkiva.
Odavno je poznato da eozinofilija prati imuno i alergijske reakcije. Smatra se da eozinofilni granulociti imaju antihistaminsko djelovanje i da uklanjanjem histamina spriječavaju njegovo djelovanje na stvaranje edema i spazma glatkih mišića.
Eozinofilni granulociti imaju moć fagocitiranja, ali u tome znatno zaostaju za neutrofilnim granulocitima. Oni mogu fagocitirati komplekse antigen-protutijelo, kao i svojim enzimima razgrađivati strane bjelančevine.
BAZOFILNI GRANULOCIT Bazofilni granulociti sudjeluju u reakcijama rane preosjetljivosti, a imaju i ulogu u razgradnji lipida.
U preparatima periferne krvi čine do 1% stanica.
Zrnca bazofilnih granulocita sadrže histamin i heparin. Vezivanje IgE za specifične receptore na membrani bazofilnog granulocita dovodi do prskanja membrane bazofilnih granulocita i oslobađanja histamina, koji je odgovoran za brojne alergijske reakcije.
Bazofilni granulociti oslobađaju heparin i u tijeku hiperlipemije (poslije unošenja hrane), te time omogućuju razgradnju triglicerida na masne kiseline i glicerol (heparin aktivira lipoproteinsku lipazu).
FAGOCITOZA Da bi obavili svoju obrambenu ulogu, fagociti se moraju skupiti u dovoljnom broju na mjestu djelovanja štetnih čimbenika, povezati se s njima, fagocitirati, otopiti i ukloniti ih. Nagomilavanje granulocita i monocita na mjestu djelovanja štetnih čimbenika uvjetovano je kemotaksijom.
Poslije vezivanja sa štetnim čimbenicima, granulocit pinocitozom ili fagocitozom unosi te čimbenike u citoplazmu. Fagocitiran materijal odvojen je od ostalog dijela citoplazme membranom i nalazi se u jednoj vrećici, poznatoj kao fagosom. Lizozomi granulocita vežu se potom za fagosome i prazne u njih svoje hidrolizirajuće enzime, ubijajući ili razgrađujući fagocitiran materijal.
Granulociti propadaju poslije oslobađanja svojih enzima i degranulacije.
POREMEĆAJI MORFOLOGIJE GRANULOCITA Morfološke promjene u granulocitima očituju se anomalijama jezgre ili citoplazme, a mogu biti odraz kongenitalnih anomalija. One se mogu svrstati u nekoliko skupina:
Promjene u osobinama jezgre granulocita (Pelger-Huetova anomalija, Pseudo Pelger-Huetova anomalija, hipersegmentacija jezgre granulocita)
Promjene u citoplazmi granulocita (Alderova anomalija, Chediak-Higashijeva anomalija, May-Hegglinova anomalija, Döhle-ova tjelešca, Toksične granulacije, Drumstick /bubnjarski štapić/, Auerovi štapići, Skretanje krvne slike ulijevo)
Promjene veličine granulocita (makropolicit, mikropolicit)
Izvor: chrono.hr