IZVORNA PORUKA:  Didy 
  
 Evo ja ću ti reći nešto konkretnije -  ja se trudim da svom detetu ne dajem veštačku hranu, koliko je to  moguće. Čokoladu, smoki, čips, keks i slično mu nikad ne nudim, ali zato  kad dođe negde, jede kao iz gladi da je pobegao, pa me svi kritikuju.  Ja opet smatram da je bolje i tako, nego da mu ja guram praznu i štetnu  hranu. Ako zatraži čokoladu, dobije bonžitu i savršeno je srećan.  Videćemo dokle će to da traje. 
 Paštete, viršle, salame i slično mu ne  dajem. Ni mi ih ne jedemo, ja ih isto nikad nisam jela kao mala.  Vaspitačice se čude kako on jedini u vrtiću neće da jede viršle, kad sam  rekla da mu ih nikad nisam ni servirala, čudno su me gledale. Ponekad  dobije šunkaricu, ali nije oduševljen. Voli domaće sušeno meso (šunku i  slaninu, ona mu je favorit). 
 Dajem mu mnogo voća i povrća, prvenstveno svežeg. 
 Meso  voli od malena više nego povrće. I jede ga dosta. Sam ga traži, nikad  mu nisam nametala. Ribu isto voli i trudim se da bude na stolu bar  jednom nedeljno. 
 Hleb obožava, a ja kupujem integralni ili ražani. Treba da mi stigne onaj kućni pekač za hleb, pa planiram da sama pravim. 
 Šećer  i so mu uopšte nisam davala do godinu dana. Naravno da se dešavalo da  mu neko ponudi u gostima, nisam pravila scene, ali mu nisam davala ni da  jede do besvesti. I sad kad mu neko kupi čokoladu, otvori je, uzme  dve-tri kockice i onda je ostavi za posle ili za tatu. Posle se retko  seti da traži. To nekako pripisujem sebi kao zaslugi, organizam nije  naviknut i ne traži je. 
 Sokove mu cedim u sokovniku od svežeg voća i  povrća i stavljam med u njih. Trudim se da to bude svakodnevno. Jedna  čaša dnevno, ostalo je voda. Kad je žedan, traži vodu i jako sam srećna  zbog toga. Veštačke soove mu ne dajem, i ja ih pijem jako, jako retko,  jednom nedeljno u proseku. 
 Ne znam koliko ću dugo moći da utičem na  izbor hrane koju on jede, ali se nadam da ću mu bar stvoriti neke zdrave  navike i dobru osnovu. 
 Od samog početka imam problem sa bakama, a i  sa ostalom rodbinom, koji mu krišom daju hranu koju mu ja ne dajem.  Posvađala sam se već sto puta sa svima zbog toga i opet ću. Sad su  shvatili da se ne šalim, pa su te situacije retke, ali desi se da mu  umesto supe daju pun tanjir torte, uz obrazloženje - Pa, sam je hteo. 
 Hrana  u vrtiću mi se generalno ne dopada, a i sama činjenica da on tamo  odbija veliku većinu jela govori da se potpuno razlikuje od onoga što mu  kod kuće serviram. Njastrašnije mi je što im je voće na meniju samo  sredom i to roditelji donose.   Sreda je tzv. "voćni dan".