Stihove sam napisala davne 1997. godine.
Ovo je za moju Lu, ...
koja zna šta znači voleti nekoga, ko je daleko.
VOLETI DALEKO
Da li neko zna
šta znači voleti nekoga,
pružiti mu sve što poseduješ,
pokloniti mu svoj život,
svoju sreću, svoje snove...
...čekati pozive satima
iako znaš, da te zove
u dogovoreno vreme,
primati pisma radošću
i preživeti dane čitajući ih...?
Da li neko zna
šta znači zaista voleti nekoga,
Voleti, sa velikim slovom
unatoč tome, da vas razdvajaju
kilometri, a ne svađe...
...i da učinio bi sve,
samo za jedan zajednički tren
kojeg' do tada nije bilo...?
Da li neko zna
koliko samo znače reči
napisane na belom papiru,
pa bile crne ili plave...
...i da misli su tada u bojama duge,
jer ti mašta stvara snove
koje srce ne može da živi...?
Da li neko zna
da ljubav, ljubav na daleko
može i da boli...
...i da tada pojave se crne misli,
i samo gledaš vreme kako ide
ne obazirući se na ništa
jer si bespomoćan...?
Da li neko zna,
šta znači izgubiti nadu,
mada je nisi puštao
iz svoga srca...
...i da se posle tuge
koja prođe,
osećaš prazno i pusto...?
Da li neko zna
da ljubav postoji
da stvori tu prazninu,
a onda je ponovo zapunjava
žarkim plamenom strasti...
...i da tek tada osetiš
koliko ti neko zaista znači...?
Da li neko čuje nešto
kako tutnja i gasi plamen,
koji ti treba da živiš...
...jer tek tada suze nisu više suze,
već su reka što se sliva u okean
posle vihora, kiša i munja...?
Pitam se...
Da li neko zna
koliko znače reči
napisane na belom papiru,
i koliko ljubav na daleko
može biti popunjena bolom...?
Da li neko zna
šta znači voleti nekoga,
zaista voleti, Voleti nekoga
sa velikim slovom...?