Samo da se pripremiš, pre urlanja, gubljenja živaca, mahanja krpom. I oni imaju svoja pravila i koliko svi znamo, dobro ih se drže...

Ako je upaljeno, mora se ugasiti.

Ako je ugašeno, mora se upaliti.

Ako je zalepljeno, mora se odlepiti.

Ako je tekuće, mora se protresti, a zatim proliti.

Ako je vredno, mora se zgnječiti, prožvakati, baciti ili sakriti.

Ako je visoko, mora se dohvatiti.

Ako je ostavljeno, mora se pokupiti.

Ako je pričvršćeno, mora se odvojiti.

Ako je u smeću, mora se uzeti, proveriti i baciti na pod.

Ako nije u smeću, mora se baciti u smeće.

Ako je otvoreno, mora se zatvoriti.

Ako je zatvoreno, mora se otvoriti.

Ako se ne da otvoriti, moram vrištati.

Ako ima fioka, mora se izvuči do kraja.

Ako je olovka, mora se pisati po zidu, frižideru, ormaru...

Ako ima lišće, mora se iščupati.

Ako ima utičnice, mora se gurnuti prstić.

Ako je puno, mora se isprazniti.

Ako je prazno, mora se napuniti.

Ako je prljavo, mora se staviti u usta

Ako je površina ravna i sjajna, mora se lupati nečim tvrdim po njoj.

Ako tata ima pune ruke, mora me nositi.

Ako se tati žuri i želi me nositi, ja moram hodati sam.

Ako je papir, mora se pocepati.

Ako ima dugmića, moraju se stiskati ili iščupati.

Ako je pasta za zube, mora se stisnuti u usta.

Ako se može pojačati, mora se pojačati do kraja.

Ako je telefon, moram pričati s njim.

Ako je buba, mora se progutati.

Ako ne želi ostati na mojoj kašičici, mora se baciti na pod.

Ako nije hrana, mora se probati.

Ako je hrana, ne mora se probati.

Ako je suvo, mora se nakvasiti mlekom, sokom ili vodom pa i iz toaleta.

Ako je auto-sedište, mora se urlati iz sveg glasa i otimati.

Ako je tata, mora se grliti.

Ako je mama, mora se i grliti i ljubiti, i ne puštati iz vidokruga pa čak ni u toalet kad pođe.