Pozdrav u sitne sate
Ja ne spavam, nedavno dosla, pa mi se sad ne da od silne hrane i pica od danas. Prvo na rucku sa drustvom, pa na zenskoj veceri kod svestenikove supruge, iliti popadije
i svaka nosila nesto za klopu, tako da od nas 20 imalo hrane na pretek. Sad "prezivam" i pakujem ceri za sutra stvari, opremu za tenis, sinu torbu, ima i on novi cas muzike.
Adulence Rim je izuzetan, treba zaista videti, recima se ne da opisati. Mm je bio kao student i kaze da mu je drago da smo opet otisli jer nije mu bilo isto tada i sad, ja kazem nije mene tad znao
I hrana, i pice, izlasci, fascinantna istorija kroz muzeje, zamkove, trgove, fontane, i malo smeha uz brojanje Smartova, puno utisaka. Cak smo i Papu videli uzivo jer su bili Marijini dani pa je bio na trgu. A balkon nam je gledao na Koloseum, hotel mesec dana star. Sve u svemu pun pogodak, jedno divno, romanticno, hedonisticko putovanje
Na temu spavanja dece- moji su od 7 do 7:30 u krpicama oduvek. Sin jos danju odspava po 2-3h. Kad smo na putovanjima menjamo zavisno dal letimo uz ili niz vremenske zone, ali to su izuzeci i tu se pravila krse sa jako dobrim razlogom. Kod kuce opet nazad u rutinu
Laku noc, valjda sam dosta svarila
< Poruku je uredio Bebilina -- 18.10.2013 2:48:54 >
_____________________________
You give them life, they give you more to live for...