to stoji, samo ti puno znaci kad ti se u deset sati poradjanja na onom stolu neko bar jednom u pola sata pojavi i obrati ti se prijatnim tonom. ja sam se gore i poradjala, i operisana sam 4 puta i mogu doktorat o svakom od njih da napisem. strucnost na stranu, sad to nije tema, ali ljubaznost nije nesto sto kosta coveka, nije tesko ljudksi mu saopstiti sta mu se desava i sta ce mu se desiti, pobogu, pa ljudi se boje, ljudski je razgovarati sa njima normalno. ne daj boze da si romkinja, da znas kako se prema njima odnose, i to ne samo ovde, nego na celom ovom nasem ovakvom balkanu. pitaj nekog iz inostranstva kakav tretman i kakav odnos imaju pacijenti tamo, pa ce ti biti zao, ako ne ljudi koji izadju pa zaborave, a onda bar ljudi koji tamo i na takav nacin umru. ja ih se bojim. iskreno. svih njih, zajedno. i ne zelim tako da umrem jednom, kao pas. niti da moje dete sutra nesto boli, a da ga sikaniraju i deru se na njega, jer im je mala plata. svakog dana, samo zbog njih, razmisljam gde da pobegnem odavde.
_____________________________
dvoje da naprave dvoje,
ili troje,
ili bilo koje,
svoje...