Mislim da je nekako veci broj dece onaj koji nam daje motiv da de vise trudimo i da ih bolje vaspitamo da budu skromniji.
Malo mi je čudna ova rečenica. Ako neko želi da odgaja skromno dete, može to da uradi i sa jednim. Tada to radi jer to želi i jer smatra da je tako ispravno.
Ako to radi jer mora... onda je meni to tužno, jer, koja je poenta da neko rodi puno dece i da ne može da im priušti ono što ustvari misli da bi trebao?
I ja volim bebe. Mekane, mirišljave. Dojenje je divno. Ta ljubav u dečijim očima, posebno bebećim... neprocenjivo.
Međutim, ja sam realna.
Imam nekakvu ideju o tome šta želim da omogućim svojoj deci i idem u tom pravcu.
Takođe, imam ideju i šta želim da omogućim sebi i mužu kada deca još malo porastu - da, krajnje sebično.
Iz ovog aspekta (trenutno) - na veoma sam dobrom putu da ostvarim planove.
Iz aspekta da sada rodim još jedno - nema teerije da se moji planovi ostvare, najpre iz finansijskih razloga, a zatim i zbog odgoja trećeg deteta.
U svakom slučaju smatram da svako treba da živi život kako mu odgovara.
_____________________________
Tasha
Objasni im Bože, da mi se može!