cookie-img

Stranica koristi kolačiće

U cilju pružanja boljeg korisničkog iskustva, analize online upotrebe, sistema oglašavanja i funkcionalnosti. Nastavkom korišćenja smatra se da se slažete sa korišćenjem kolačića u navedene svrhe.

Nakon dijagnoze neplodnosti, nisam se osećao kao pravi muškarac

Znao sam i govorili su mi da muška neplodnost nije tako retka, znao sam da sam uspešan, da imam najbolju partnerku, ali mi je ova dijagnoza srušila samopouzdanje. Osećao sam se kao da sam potpuno beskorisan.

Dg. neplodnost: nisam se osećao kao pravi muškarac

Tadej i Tina su roditelji nestašnog četvorogodišnjeg dečaka koji je rođen postupkom vantelesne oplodnje. Pre otprilike šest godina počela je njihova priča. Imali su 30 godina, oboje zaposleni, tek su se uselili u svoj stan i počeli su da razmišljaju o proširenju porodice. Posle godinu dana nezaštićenog odnosa ništa se nije desilo, pa je Tina otišla kod ginekologa. Nije naišla na probleme, pa je predložila da se oboje testiraju. Kada se sumnja na neplodnost, obično se testiraju oba partnera, a uzroci se dele u četiri grupe: uzrok može biti u ženi, može biti u muškarcu, može biti i kod jednog i kod drugog, ali je moguće i da se pretragama ne može utvrditi uzrok. Najčešći uzroci neplodnosti kod žena su oštećeni jajovodi i poremećaji ovulacije, dok je kod muškaraca najčešći uzrok loš kvalitet sperme.


»Osećao sam se kao da nisam pravi muškarac.«

Kod Tine nisu utvrđene abnormalnosti, dok je Tadeju dijagnostikovan loš kvalitet spermatozoida. „Svet mi se okrenuo naglavačke“, rekao je: „Osećao sam se kao da nisam pravi muškarac. Teško je objasniti zašto tako razmišljate u tom trenutku. Znao sam i govorili su mi da muška neplodnost nije tako retka, znao sam da sam uspešan, da imam najbolju partnerku, ali mi je ova dijagnoza srušila samopouzdanje, nisam mogao da se priberem nekoliko nedelja. Živeo sam na autopilotu, sve o čemu sam mogao da razmišljam je da sam potpuno beskoristan."

Dijagnoza je uzdrmala njihovu vezu. Tina nije znala kako da pomogne, Tadej se sve više udaljavao od nje, sve više vremena provodio sam i nije želeo da priča o tome: „Bio sam izgubljen u to vreme. Više nisam video smisao, nisam znao kako da idem napred, nisam znao da li uopšte želim da idem napred."

 

PROČITAJ JOŠ: Priča o ljudima koje pitaju: "A kada ćete vi?"

 

Odlučili smo se za IVF

Jednog dana, Tini je bilo dosta, pa mu je postavila ultimatum – ili da pričaju o problemu i pokušaju da pronađu rešenje, ili ona pakuje kofere: „Sećam se kao da je bilo juče. Sedeli smo na terasi, bilo je prijatno prolećno veče, i razgovarali smo šta da radimo. Hoćemo li pokušati na drugačiji način ili ćemo odustati od želje da imamo decu. Znala sam da želim porodicu i Tadej je takođe pristao. Najbliži nam je bio postupak vantelesne oplodnje jer bi to značilo da smo oboje biološki roditelji našeg deteta, samo će nam za to trebati mala pomoć“.

Postupak su započeli na klinici za lečenje neplodnosti u Ljubljani. Tina je morala da se svakodnevno podvrgava hormonskim injekcijama, dok su Tadeju punktirani spermatozoidi. Jajne ćelije i spermatozoidi se zatim spajaju van tela, a embriolog brine o embrionima u inkubatoru tri do pet dana. Zatim biraju embrion sa najvećim potencijalom implantacije i ubacuju ga u matericu. U Sloveniji se to radi sa najviše dva embriona istovremeno, kako ne bi došlo do višeplodne trudnoće.

„Procedura nije prijatna, ali sam shvatila da je svakodnevno bockanje jedina mogućnost da dobijemo bebu. Hormoni su mi tada potpuno poludeli, imala sam česte glavobolje i bila sam razdražljiva. Onda je došao dan kada su u moju matericu stavili embrion. Bila sam uplašena, nervozna, šta ako ne uspe?!“, objašnjava Tina.


Neograničen broj postupaka za prvo dete

U Srbiji, za prvo dete RFZO pokriva troškove neograničenog broja stimulisanih postupka i neograničenog broja krioembriotransfera, dok za drugo dete RFZO pokriva dva stimulisana postupka i tri krioembriotransfera.

 

PROČITAJ JOŠ: Kako zaista izgleda borba za bebu? Upravo ovako.

 

U septembru će dobiti mlađu sestru

Za Tadeja i Tinu prvi postupak je bio uspešan. „Danas, dok gledam naše četvorogodišnje čudo kako skače i igra se, znam da je sve vredelo. I pored toga što me je dijagnoza dovela na ivicu očaja, imamo sreću da je medicina toliko napredovala da smo ipak uspeli da dobijemo dete, što je za mene najvažnije dostignuće u životu. Čini mi se da vantelesna oplodnja više nije toliki tabu, ako nekome kažemo kako smo dobili dete, niko na to ne gleda sa čuđenjem, svako nešto pita jer mu je zanimljivo. Nikada me društvo nije osuđivalo, ali ja sam presuđivao sebi. Mislim da je veći problem što takva dijagnoza uništava vaše samopoštovanje."

Danas srećna tročlana porodica očekuje novog člana u septembru: „Naravno, ponovo smo prošli kroz postupak. Kada smo sve skupa sabrali, znali smo da mi tomožemo. Uvek sam želela dvoje dece i sada će mi se, zahvaljujući pomoći medicine, ostvariti san“, zaključuje Tina.


45 godina od prve vantelesne oplodnje

25. jula 1978. rođena je Engleskinja Louise Joy Brown, prva beba iz epruvete. Louise je rođena od roditelja Lesley i Johnu Brown-a. Tada se to smatralo medicinskim čudom, a danas se u Srbiji i drugim zemljama uz pomoć vantelesne oplodnje godišnje rodi veliki broj dece. 

 

Izvor: Ringaraja.net

 

PROČITAJ JOŠ: A ŠTA AKO VTO NE USPE?

Poslednji tekstovi

article-img

Poslednje teme sa foruma

message-img