Cenim sebe mnogo. Kad neko želi na bilo koji način da me podceni, ja to smatram uvredom i reagujem u skladu s tim. Tako sam i mm dala do znanja koliko cenim sebe, a to se zaslužuje. Svesna sam da čovek mora zaslužiti svojim karakterom i ličnošću poštovanje drugih i zaista se trudim, pogotovo oko moje porodice. Mužu sam do sad dokazala da može da računa na moju bezuslovnu podršku, ljubav, da ću biti jednaka prema njemu i u dobru i u zlu i da ćemo za sve naći rešenje...ALI mora da me poštuje jer sam svojim trudom i radom na sebi to zaslužila.
Neke žene oko mene se ne slažu s mojim stavom i misle da sam previše razmažena, da je žena predodređena na sve ženske muke, na kućne poslove, obaveze oko dece, oko muža...da se to podrazumeva da treba da radi, da za to ne treba da traži HVALA ni da traži pomoć...
Ja tražim da se sav moj trud oko nečega uzme u obzir. Ja tražim da je moj muškarac ponosan na mene zbog jedne ispeglane košulje, zbog lepog ručka, zbog dobro spremljene slave...Kao što sam i ja na njega ponosna zbog nekih stvari koje se podrazumevaju za muškarca. Ja hoću da moja deca nauče da cene moj trud oko njih (ne moraju mi vraćati niti zahvaljivati, ja sam im majka i rodila sam ih i podižem ih svojom voljom i željom), moj rad u kući, da ne bude sve to deo mog statusa...Učim ih da je žena biće a ne mašina. I tražim da se tako ponašaju prema meni. Da uzimaju u obzir moju volju, snagu, želju... Ako sam bolesna ili samo umorna, ako me nešto mrzi...da razumeju da ja imam pravo na to. Moja mama nikad nije htela da dozvoli sebi da zastane. Stalno je htela da pokaže kako ona sve drži u svojim rukama i mi smo je pustili jer se to podrazumevalo da treba da radi. Često sam je sažaljevala, znala sam da joj nije lako, da niko nema nikakve obaveze u kući, da su njene sve obaveze... Ne znam zašto je to radila, nije morala...Često mi sad nesvesna toga, prebaci kako je njoj bilo teško, kako je sama ovo i ono, tata nije morao ništa (ona kaže nije hteo, ali on nikad nije ništa odbijao jednostavno ona ga nikad nije uključivala u sve to)...a ja, mene baš briga, ja neću ovo, radim ono... Kao da je htela od mene da napravi savršeni uređaj za porodicu i domaćinstvo da bi me muž cenio, a nije uspela...
Meni muž pomaže, dogovaramo se o svemu, uzima u obzir moje mišljenje isto kao i svoje i preuzima na sebe posla oko dece i kuće, sve ono što može, ume, što ja ne moram...
E, to je meni poštovanje, ta bliskost, deoba svega... A samim tim što se on odnosi prema meni sa poštovanjem i uvažavanjem, to rade i deca.
I sve to mislim da zaslužujem, jer im zaista pružam mnogo...