BabyG
|
Drage moje, mrzi me da citiram tu neke postove, jer bi se samo iznervirala. U mojoj sobi u porodilištu sam bila najbrža i najuspešnija (presvlačenje, dojenje..). Mama mi je bila mesec dana kod nas, da bi mi pomogla oko sređivanja stana, kuvanja, jer mi to rana nije dozvoljavala. A oko bebane sam u startu mogla sve sama, osim što nisam mogla u početku samostalno da je kupam, jer nisam mogla valjano ni da stojim (opet zbog rane). Kada je to prošlo (posle par nedelja), sve je bilo savršeno. Čak sam uspela i da jurim po gradu papirčine za materinski dodatak, iako je Teodora imala 2-3 nedelje. Sve u svemu, znala sam sve u startu, jer sam imala iskustva sa bebama od par dana, jer mi i brat i sestra imaju decu. Naravno, da nije toga, bila bi k'o magarac u magli! Ali ipak.. Teško mi je bilo prvih par nedelja jer sam bila 'bespomoćna'. Nisam mogla sama ni da uđem u kadu, a kamo li da se okupam. Naravno, mm mi je pomagao oko toga. Kao što već znate, rana omekša svaki put kad je u dodiru s vodom. Suze su mi prilikom svakog tuširanja/kupanja išle same, a da ne pominjem da sam tokom noći jedva ustajala da uzmem bebu iz kreveca, kad treba da je podojim. Al' hvala dragom Bogu, brzo je prošlo. I da.. Trudnoća mi je uništila zube, pa skoro svake nedelje idem kod zubara (moja najveća fobija). A kilograme da ne pominjem. Nisam navikla da sam 'debela' pa sad ludim. Skoro da nema šta ni da obučem, a po gradu skoro da ne mogu ni da se nađu stvari za em visoke em debele žeMske! Svaki put kad vidim neku prelepu, prezgodnu devojku, ujela bi se za dupe, da mogu da ga dohvatim! Znam da će to vremenom sve doći na svoje, ali ne dozvoljavam da to moja bebela bebana trpi (što se i vidi po njoj)! I zbog toga.. Razumem sve vas! Znam da nije lako susresti se bebom prvi put, a kamo li znati sve o njenim potrebama. Za to je potrebno iskustvo (Hvala bato, hvala seko! ).. U svakom slučaju, sa drugom bebom će biti lakše!
|