Olga75
		   
		
		   
		  
		   
		 | 
	  
		
		
		 nije moj blam ali je antologijski pa da ga podelim :    moja sestra od tetke se udala u jedno selo blizu Panceva i otisli mi na  vencanje . Obicaji drugaciji ali Boze moj , prospartamo mi kroz selo do  maticara a od maticara , peske naravno do crkve kad tamo , zakljucano.     Ceka cela bulumenta sveta da se neko pojavi , dotrcava neka rascupana  baba , otkljucava kapiju , crkva ne lici na crkvu , cekamo mi velecasnog  . Nema ga , 15 minuta , pola sata , sat vremena ( da napomenem da sam  na stiklama od 12 cm i polako pocinju da mi modre prsti ) posle puuuno  vremena , dolazi auto , istrcava rascupani , neobrijani pop bez  reverende ( to katolickom svesteniku ne bi smelo da se desi )    Ulazimo mi , mrtvi umorni i naravno da mu je svako po nesto dobacio ,  uzmuvao se on , mi posedali , pocinje misa . Sluzi je na madjarskom ,  sedimo moj brat , matori , ja , matori prevodi i pocinje pop :    dragi moji , oprostite mi sto sam zakasnio , nisam andjeo , samo sam  covek . Da sam andjeo ja ne bih zaboravio da dodjem na ovu sahranu     tajac    pocinju babe da ijujucu , pop jadan na ivici suza , krece da ih vencava  samo da sto pre zavrsi , mlati onom svetom vodicom i ispadnu mu burme.  Trazili smo ih jos petnaest minuta.    Zavrsavam ovim : u moje palce na nogama se mogao ekser zakucati koliko  su utrnuli a vencanje je trajalo po jedno cetiri sata sigurno 
			
								
			
			 
  _____________________________
  Marija je moj najveci uspeh      JER SMO TAKO U MOGUCNOSTI ! 
				  	
		  
		  
		  
		 |