Azra_
|
Prolazeći pored dvorišta jednog vrtića, čula sam zastrašukuću priču dve vaspitačice. Potrudiću se da prenesem tačno. - Danas ih imaš mnogo manje u grupi. - Jao, ne pitaj, živnula sam. Pre tri dana ih je bilo 18, danas samo 10, ali sam ja zato I danas otvorila prozor dok su bili na nošama, tako da će ih sutra biti još manje. Hahahahha! Došlo mi je samo da uzmem neku motku, da je latnem po glavi i nastavim dalje bez i jednu reč da joj kažem. MM kaže možda je to neka njihova šala na poslu. Možda je. Možda ona to nije stvarno uradila, možda je šala, ali meni se u stomaku okrenulo. Od svih roditelja koje znam 20% njih je zadovoljno vrtićima, ostali se uglavnom žale na 1.vaspitačice, 2.higijenu 3.hranu...i još mnogo toga. Imala sam nameru da moje dete nekad krene u vrtić, ali nakon svega ovog, daleko sam od te ideje. Ima privatnih, gde ima kamera kojoj roditelj pristupa online i može u svako doba da prati šta se dešava, pa čik neka se neka vaspitačica usudi da udari dete, da viče na njega, preti... Ok, neka mi dete ostane nesocijalizovano, glupavo, uskraćeno za razne igrice i zabave, potrudiću se da nadoknadim, verovatno neću uspeti, ali ga neću ostaviti nekom skotu koji jedva čeka da ga šutne odandde i raduje se kada je bolesno i ne dolazi. Izvinite mame, ali baš sam ogorčena!!!! Žao mi je dečice...
_____________________________
˝ Ko sam? Šta sam? Ja sam samo sanjar, čiji pogled gasne u magli i memli... Živio sam usput, kao da sanjam, kao mnogi drugi ljudi na toj zemlji.˝
|