|
RE: Molim, izvoli i hvala 12.6.2009 16:24:11
|
|
|
|
prase
|
Ja sam nekako došla do zaključka da je prvo i najvažnije šta se ponese od kuće. Drugo je u kakvom društvu se čovek kreće kada odraste. Ako to društvo osuđuje i naziva papcima muževe koji drže do svih manira i nakon x godina braka, onda se za čas izgubi ono što je naučeno od mame. Dosta toga dečaci nauče od svojih očeva (ako je verovati psiholozima, u periodu od 6 do 14 godina je za dečaka njegov otac ujedno i sve njegovo na svetu, u svemu ga imitira, i neke stvari usvoji za ceo život - na primer, prema svojoj ženi će se odnositi jednog dana kao njegov tata prema svojoj)... Kod mm se ne zna šta je dublji uzrok od navedena 3: njegova mama od njega garantovano nikada nije čula ni "Molim", ni "Izvoli", a pogotovo ne "Hvala" (jer se trčkanje mame oko sina u njihovoj porodici podrazumeva, pa meni već polako naglašava i potencira, budući da sada imam sina); u njegovom društvu (koje je hvala Bogu ostalo u rodnom gradu) su papci oni koji se bar trunku promene od kada se ožene ili dobiju decu - od oca male dece se očekuje da izlazi i ostaje do sitnih sati petkom i subotom, inače se krije ženi ispod suknje itd; prema onome što čujem (a nisam bila svedok, tako da ne znam) - mm je i od oca video, iz njegovog odnosa prema majci, da nema potrebe za bilo kakvom finoćom - pa naši smo! E sad, mene zanima... ako je u početku sve bilo sa finim manirima, otvaranjem vrata, pridržavanjem stolice, jakne, kada smo sami i kada smo u društvu - znači on vrlo dobro zna da jedna žena (da ne kažem "dama") treba tako da se tretira, bila njegova ili ne. Isto tako, svi maniri se odjednom pojave kada treba da se ostavi utisak na nekoga... Nakon sveg ovog "izlaganja" i dalje mi ostaje pitanje: zašto muškarci misle da bliskost sa nekom osobom podrazumeva da nema potrebe za manirima (velikom većinom)? Verovali ili ne, znam i za izuzetke od ovog pravila. Na prvom mestu, naravno, moj brat Doduše, dajmo mu malo vremena, još se nije oženio - možda se onda promeni i prema svojoj ženi? Jedini "bag" koji njegovi maniri imaju je da je za njega izgleda nemoguće da džentlmenski tretira više osoba odjednom: ako smo mama i/ili ja u kolima sa njim i njegovom devojkom, njoj će otvoriti vrata i pružiti joj ruku da izađe iz kola, a nas dve kao da ne postojimo... Ako smo nas dvoje sami, uvek mi otvori vrata i pruži ruku... Valjda im za te manire ipak treba mnogo koncentracije, pa ne mogu da ih imaju za više od jedne osobe Ma, namazani su svim bojama... Vrlo dobro znaju kako da navedu ženu da se oseti posebnom i to sa godinama sve ređe i ređe koriste (opet kažem, čast izuzecima).
_____________________________
sve ima svoj kraj, samo kobasica ima dva!
|
|
|