Stanyo
|
Drage moje, evo i mene- jos jedan clan u armiji zena ,ma kakvi- ratnica... Tek sam videla ovu temu, i suze su mi tekle dok sam je iscitavala..Ovo je jedini pravi (a virtuelni ) prostor u kome mozemo medjusobno da se razumemo i ohrabrimo..Svi oni divni prijatelji, porodica i ostali ,,brizni" postali su ljudi pred kojima izbegavam ovu temu. Pravim se kao da nije toliko vazna, kao ,,bice- polako.." uz znacajan smesak... a u dusi jad i tuga. Svi oni mali sitni ,,problemcici" koje sam godinama prevazilazila sa mm, odjednom - kao mracne senke iz pandorine kutije.. Preispituje covek sve, i sebe, i njega, i vezu, i zelju za potomstvom,i on isto tako .... Nekada smo tako daleki jedno drugom, a nekada ko dve pokisle sove, tesimo se da ce sve biti uredu i da cemo pobediti... To su svakodnevna previranja u dusi,iz jednog extema u drugi, a ne znam da li je i to normalno... Jos smo na pocetku, nesto od testova smo uradili (kod mm nesto losiji spermogram), u dec bismo pokusali IUI, sve je jos na pocetku,a ja vec osecam da moja dusa posustaje,nikako da se uhvatim za neki tracak nade koji bi me malo duze drzao,jer borba tek pocinje.. znam da je optimizam neophodan, samo ne znam kako o da postignem da traje... Puno pozdrava svima!!
|