|      
Želiš da odustaneš od takmičenja?
Pre nego što potvrdiš svoju odluku, upoznaj se sa detaljima.
Ukoliko potvrdiš odustajanje, na tvoj računar ćemo automatski ubaciti cookie, koji će nam omogućiti da te tokom takmičenja (26.04 -30.04.2021) prilikom dolaska na portal prepoznamo i omogućimo ti neometano korišćenje portala, bez prikazivanja ikona Ringerajinog sponzora, odnosno kontrole uz desni rub ekrana.

Istovremeno, oduzećemo ti sve prikupljene bodove, čime se na žalost gubi pravo za osvajanje nagrade.

Da li još uvek želiš da odustaneš od takmičenja?

Izvini što sam galamila na tebe

Uredništvo portala Ringeraja.rs, 4.3.2022
Izvini što sam galamila na tebe iz svih onih razloga kojih se više ni sjetiti ne mogu, a ti ih se sigurno sjećaš, jer kad galamim na tebe ti me gledaš onim bambi pogledom i kažeš mi: Neću više nikad.

image
Neoblačenje jakne, manjak apetita, sporije spremanje za igralište, želja za još jednom epizodom Patrolnih šapa – pa ništa to nije za ljutnju, zar ne? Family sofa photo created by pch.vector - www.freepik.com
/11


 

Izvini što sam galamila na tebe, jer ti se ručak nije dopao. Priznaću ti, evo sad, jer svakako ovo dugo nećeš moći pročitati, ni meni se nekad ručak ne dopadne. Ali ja sam velika pa na mene niko ne galami. Kao da je ta “velikost” nešto.
Izvini što sam galamila na tebe iz svih onih razloga kojih se više ni sjetiti ne mogu, a ti ih se sigurno sjećaš, jer kad galamim na tebe ti me gledaš onim bambi pogledom i kažeš mi: Neću više nikad.
A znaš šta? Znam da hoćeš. I neka ćeš.
I znaš šta još?
Ja ponekad galamim na tebe jer sam prosto nemoćna, jer bih umjesto da smislim i izbalansiran i ukusan i zdrav obrok, dok me ruke moje bole, možda voljela da čitam knjigu, ne o roditeljstvu, već o nekim dalekim svjetovima. A za to ti nisi kriva.
Ponekad galamim na tebe, jer ako zagalamim na tvog tatu on će učiniti da se osjećam kao vještica koja “nešto bronda”, a često mi se to ne da. Pa mi ti naletiš s nekom sitnicom i to prosto izleti iz mene.
Ponekad galamim na tebe, jer ne mogu više. Jer bih nekad voljela da živim u pećini. Znam, dovela bih i tebe u tu pećinu.
Izvini što galamim na tebe kad me naljute drugi ljudi, kad naljutim samu sebe, kad dozvolim da očekivanja koja imam od tebe budu potpuno nerealna.
Istina je, ponekad nisam baš neka drugarica, kako mi ti kažeš.
Ali se trudim. Trudim se da uvijek imam na umu da bi trebalo, ne samo ja, već svi, da od vaših malih glava, čupavih i blesavih, prestanemo da imamo očekivanja koja ni sami ne bismo mogli ispuniti. A gle koliko smo stariji.
Pa ni meni se ne jede uvijek!
Ne bude mi se na nekim mjestima, iako to situacija zahtijeva!
Ne ustaje mi se ujutru odmah iz kreveta.
A i ti i ja smo – ljudi.
Trudim se da u trenutku, u dijeliću sekunde, prepoznam da za moju živčanost nisi kriva ti, iako ponekad i jesi, ali galama svakako ne riješava ništa.
Neoblačenje jakne, manjak apetita, sporije spremanje za igralište, želja za još jednom epizodom Patrolnih šapa – pa ništa to nije za ljutnju, zar ne?
Daću sve od sebe da uvijek budem ona tvoja majka koja u 95% situacija razgovara s tobom kao jednakom sebi, sa svom onom odgovornošću koju svaka moja riječ, svaki moj potez, svaka moja akcija ima na tvoj predivni, bujni um.
Popraviću i onih 5% pukotina, zalijepiti ih tvojim osmijehom, i neću dozvoliti da visok ton kroz njih prođe.
Jer nas dvije se svakako čujemo, čak i kad samo jedna kraj druge dišemo, zar ne?
Jer, kako ti kažeš, moje trogodišnje čudo: Mama, to se svakome može desiti.

Izvini što sam galamila na tebe, jer ti se ručak nije dopao. Priznaću ti, evo sad, jer svakako ovo dugo nećeš moći pročitati, ni meni se nekad ručak ne dopadne. Ali ja sam velika pa na mene niko ne galami. Kao da je ta “velikost” nešto.

 

Izvini što sam galamila na tebe iz svih onih razloga kojih se više ni sjetiti ne mogu, a ti ih se sigurno sjećaš, jer kad galamim na tebe ti me gledaš onim bambi pogledom i kažeš mi: Neću više nikad.

 

A znaš šta? Znam da hoćeš. I neka ćeš.
I znaš šta još?

 

Ja ponekad galamim na tebe jer sam prosto nemoćna, jer bih umjesto da smislim i izbalansiran i ukusan i zdrav obrok, dok me ruke moje bole, možda voljela da čitam knjigu, ne o roditeljstvu, već o nekim dalekim svjetovima. A za to ti nisi kriva.

 

PROČITAJ JOŠ: 6 činjenica govore da ste promašaj od roditelja

 

Ponekad galamim na tebe, jer ako zagalamim na tvog tatu on će učiniti da se osjećam kao vještica koja “nešto bronda”, a često mi se to ne da. Pa mi ti naletiš s nekom sitnicom i to prosto izleti iz mene.

 

Ponekad galamim na tebe, jer ne mogu više. Jer bih nekad voljela da živim u pećini. Znam, dovela bih i tebe u tu pećinu.


Izvini što galamim na tebe kad me naljute drugi ljudi, kad naljutim samu sebe, kad dozvolim da očekivanja koja imam od tebe budu potpuno nerealna.
Istina je, ponekad nisam baš neka drugarica, kako mi ti kažeš.

 

Ali se trudim. Trudim se da uvijek imam na umu da bi trebalo, ne samo ja, već svi, da od vaših malih glava, čupavih i blesavih, prestanemo da imamo očekivanja koja ni sami ne bismo mogli ispuniti. A gle koliko smo stariji.

 

Pa ni meni se ne jede uvijek!
Ne bude mi se na nekim mjestima, iako to situacija zahtijeva!
Ne ustaje mi se ujutru odmah iz kreveta.
A i ti i ja smo – ljudi.

 

PROČITAJ JOŠ: Bože hvala ti što si mi dao "zlu" mamu

 

Trudim se da u trenutku, u dijeliću sekunde, prepoznam da za moju živčanost nisi kriva ti, iako ponekad i jesi, ali galama svakako ne riješava ništa.

 

Neoblačenje jakne, manjak apetita, sporije spremanje za igralište, želja za još jednom epizodom Patrolnih šapa – pa ništa to nije za ljutnju, zar ne?

 

Daću sve od sebe da uvijek budem ona tvoja majka koja u 95% situacija razgovara s tobom kao jednakom sebi, sa svom onom odgovornošću koju svaka moja riječ, svaki moj potez, svaka moja akcija ima na tvoj predivni, bujni um.

 

Popraviću i onih 5% pukotina, zalijepiti ih tvojim osmijehom, i neću dozvoliti da visok ton kroz njih prođe.

 

Jer nas dvije se svakako čujemo, čak i kad samo jedna kraj druge dišemo, zar ne?
Jer, kako ti kažeš, moje trogodišnje čudo: Mama, to se svakome može desiti.

 

Brankica Raković

Izvor: Lolamagazin.com

 

PROČITAJ JOŠ: Čega se majke najviše plaše? I to, onako, baš baš


Klikni “Like” i dodaj svoj komentar na članak:

Na odmoru sa decom odmorićete se 17 minuta...
Da li ste sreli roditelja kom nakon putovanja sa decom nije bio potreban još jedan odmor?
7
Noćna mora roditelja: Šta ako se dete izgu...
Da li ste nekada razgovarali sa svojim detetom šta treba da uradi i kako da se ponaša ako se izgubi na letovanju, a da i...
4
Restoran "Dušanovo carstvo" - u kr...
Porodični restorani pružaju nam priliku da bez stresa i uz zabavu provedemo kvalitetno vreme sa porodicom i prijateljima...
3
Deca od 15 meseci razlikuju pravdu od nepr...
Deca o pravednosti "uče" posmatrajući način na koji ljudi tretiraju jedni druge. U uzrastu od svega 15 meseci mali...
2





KAD PORASTEM ŽELIM BITI SVEKRVA
Gde i kada počinje ta mala iskra između svekrva i snaja? Kad sin dovede devojku kući? Venčanjem? Dolaskom dece? Teško je...
Kad braća i sestre zarate oko nasledstva...
Psihijatar dr Vladimir Đurić na svojoj Facebook stranici redovno deli priče iz svoje prakse, ali i svakodnevnih situacij...



Anketa

Млеко.
Admin

Које млеко је здравије давати детету после годину дана:

Click Here