|      
Želiš da odustaneš od takmičenja?
Pre nego što potvrdiš svoju odluku, upoznaj se sa detaljima.
Ukoliko potvrdiš odustajanje, na tvoj računar ćemo automatski ubaciti cookie, koji će nam omogućiti da te tokom takmičenja (26.04 -30.04.2021) prilikom dolaska na portal prepoznamo i omogućimo ti neometano korišćenje portala, bez prikazivanja ikona Ringerajinog sponzora, odnosno kontrole uz desni rub ekrana.

Istovremeno, oduzećemo ti sve prikupljene bodove, čime se na žalost gubi pravo za osvajanje nagrade.

Da li još uvek želiš da odustaneš od takmičenja?
Ringeraja.rs koristi "kolačiće" u cilju pružanja boljeg korisničkog iskustva, praćenja posećenosti i prikaza oglasa. Postavke prihvatanja kolačića podesite u vašem internet pretraživaču.
Nastavkom korišćenja smatra se da se slažete sa korišćenjem kolačića u navedene svrhe. Za nastavak kliknite "U redu".   Saznajte više.

Izvini što sam galamila na tebe

Uredništvo portala Ringeraja.rs, 4.3.2022
Izvini što sam galamila na tebe iz svih onih razloga kojih se više ni sjetiti ne mogu, a ti ih se sigurno sjećaš, jer kad galamim na tebe ti me gledaš onim bambi pogledom i kažeš mi: Neću više nikad.

image
Neoblačenje jakne, manjak apetita, sporije spremanje za igralište, želja za još jednom epizodom Patrolnih šapa – pa ništa to nije za ljutnju, zar ne? Family sofa photo created by pch.vector - www.freepik.com
/11


 

Izvini što sam galamila na tebe, jer ti se ručak nije dopao. Priznaću ti, evo sad, jer svakako ovo dugo nećeš moći pročitati, ni meni se nekad ručak ne dopadne. Ali ja sam velika pa na mene niko ne galami. Kao da je ta “velikost” nešto.
Izvini što sam galamila na tebe iz svih onih razloga kojih se više ni sjetiti ne mogu, a ti ih se sigurno sjećaš, jer kad galamim na tebe ti me gledaš onim bambi pogledom i kažeš mi: Neću više nikad.
A znaš šta? Znam da hoćeš. I neka ćeš.
I znaš šta još?
Ja ponekad galamim na tebe jer sam prosto nemoćna, jer bih umjesto da smislim i izbalansiran i ukusan i zdrav obrok, dok me ruke moje bole, možda voljela da čitam knjigu, ne o roditeljstvu, već o nekim dalekim svjetovima. A za to ti nisi kriva.
Ponekad galamim na tebe, jer ako zagalamim na tvog tatu on će učiniti da se osjećam kao vještica koja “nešto bronda”, a često mi se to ne da. Pa mi ti naletiš s nekom sitnicom i to prosto izleti iz mene.
Ponekad galamim na tebe, jer ne mogu više. Jer bih nekad voljela da živim u pećini. Znam, dovela bih i tebe u tu pećinu.
Izvini što galamim na tebe kad me naljute drugi ljudi, kad naljutim samu sebe, kad dozvolim da očekivanja koja imam od tebe budu potpuno nerealna.
Istina je, ponekad nisam baš neka drugarica, kako mi ti kažeš.
Ali se trudim. Trudim se da uvijek imam na umu da bi trebalo, ne samo ja, već svi, da od vaših malih glava, čupavih i blesavih, prestanemo da imamo očekivanja koja ni sami ne bismo mogli ispuniti. A gle koliko smo stariji.
Pa ni meni se ne jede uvijek!
Ne bude mi se na nekim mjestima, iako to situacija zahtijeva!
Ne ustaje mi se ujutru odmah iz kreveta.
A i ti i ja smo – ljudi.
Trudim se da u trenutku, u dijeliću sekunde, prepoznam da za moju živčanost nisi kriva ti, iako ponekad i jesi, ali galama svakako ne riješava ništa.
Neoblačenje jakne, manjak apetita, sporije spremanje za igralište, želja za još jednom epizodom Patrolnih šapa – pa ništa to nije za ljutnju, zar ne?
Daću sve od sebe da uvijek budem ona tvoja majka koja u 95% situacija razgovara s tobom kao jednakom sebi, sa svom onom odgovornošću koju svaka moja riječ, svaki moj potez, svaka moja akcija ima na tvoj predivni, bujni um.
Popraviću i onih 5% pukotina, zalijepiti ih tvojim osmijehom, i neću dozvoliti da visok ton kroz njih prođe.
Jer nas dvije se svakako čujemo, čak i kad samo jedna kraj druge dišemo, zar ne?
Jer, kako ti kažeš, moje trogodišnje čudo: Mama, to se svakome može desiti.

Izvini što sam galamila na tebe, jer ti se ručak nije dopao. Priznaću ti, evo sad, jer svakako ovo dugo nećeš moći pročitati, ni meni se nekad ručak ne dopadne. Ali ja sam velika pa na mene niko ne galami. Kao da je ta “velikost” nešto.

 

Izvini što sam galamila na tebe iz svih onih razloga kojih se više ni sjetiti ne mogu, a ti ih se sigurno sjećaš, jer kad galamim na tebe ti me gledaš onim bambi pogledom i kažeš mi: Neću više nikad.

 

A znaš šta? Znam da hoćeš. I neka ćeš.
I znaš šta još?

 

Ja ponekad galamim na tebe jer sam prosto nemoćna, jer bih umjesto da smislim i izbalansiran i ukusan i zdrav obrok, dok me ruke moje bole, možda voljela da čitam knjigu, ne o roditeljstvu, već o nekim dalekim svjetovima. A za to ti nisi kriva.

 

PROČITAJ JOŠ: 6 činjenica govore da ste promašaj od roditelja

 

Ponekad galamim na tebe, jer ako zagalamim na tvog tatu on će učiniti da se osjećam kao vještica koja “nešto bronda”, a često mi se to ne da. Pa mi ti naletiš s nekom sitnicom i to prosto izleti iz mene.

 

Ponekad galamim na tebe, jer ne mogu više. Jer bih nekad voljela da živim u pećini. Znam, dovela bih i tebe u tu pećinu.


Izvini što galamim na tebe kad me naljute drugi ljudi, kad naljutim samu sebe, kad dozvolim da očekivanja koja imam od tebe budu potpuno nerealna.
Istina je, ponekad nisam baš neka drugarica, kako mi ti kažeš.

 

Ali se trudim. Trudim se da uvijek imam na umu da bi trebalo, ne samo ja, već svi, da od vaših malih glava, čupavih i blesavih, prestanemo da imamo očekivanja koja ni sami ne bismo mogli ispuniti. A gle koliko smo stariji.

 

Pa ni meni se ne jede uvijek!
Ne bude mi se na nekim mjestima, iako to situacija zahtijeva!
Ne ustaje mi se ujutru odmah iz kreveta.
A i ti i ja smo – ljudi.

 

PROČITAJ JOŠ: Bože hvala ti što si mi dao "zlu" mamu

 

Trudim se da u trenutku, u dijeliću sekunde, prepoznam da za moju živčanost nisi kriva ti, iako ponekad i jesi, ali galama svakako ne riješava ništa.

 

Neoblačenje jakne, manjak apetita, sporije spremanje za igralište, želja za još jednom epizodom Patrolnih šapa – pa ništa to nije za ljutnju, zar ne?

 

Daću sve od sebe da uvijek budem ona tvoja majka koja u 95% situacija razgovara s tobom kao jednakom sebi, sa svom onom odgovornošću koju svaka moja riječ, svaki moj potez, svaka moja akcija ima na tvoj predivni, bujni um.

 

Popraviću i onih 5% pukotina, zalijepiti ih tvojim osmijehom, i neću dozvoliti da visok ton kroz njih prođe.

 

Jer nas dvije se svakako čujemo, čak i kad samo jedna kraj druge dišemo, zar ne?
Jer, kako ti kažeš, moje trogodišnje čudo: Mama, to se svakome može desiti.

 

Brankica Raković

Izvor: Lolamagazin.com

 

PROČITAJ JOŠ: Čega se majke najviše plaše? I to, onako, baš baš


Klikni “Like” i dodaj svoj komentar na članak:

Kako da rešavate neprijatne situacije sa s...
Prijatelje uvek možete da birate, ali od familije ne možete da pobegnete, a tu su na repertoaru napetost između snaje i ...
3
NEDOSTAJE MI MOJA MAMA. A ŽIVA JE. I TU JE.
Nedostaje mi moja mama. Baš kako piše u naslovu. I baš kako tu isto piše, ona je živa. Nije ovo, dakle, ono nedostajanje...
3
MAME, ZAPAMTITE: OVO JE VAŽNIJE OD SVIH PE...
Moja deca nisu odlični đaci. Nemaju osećaj da je to baš sve neophodno što se od njih očekuje, pa prioritete odrede sami....
3
Kako organizovati raspust kada nemate pomo...
Kako ćete organizovati letnji raspust vašeg deteta ako ono nije na putovanju, a baka i deka su dostupni samo nekoliko da...
3





5 razloga zašto je super biti žena
Ne mislimo da su muškarci manje vredni od nas žena, ali neka ovo bude jedan od onih dana kad same sebe podsećamo koliko ...
Tebi, koja ćeš se (jednog dana) zaljubiti ...
Čast mi je da budem majka ovog dečaka, da ga vodim dok odrasta u osobu u koju ćeš se ti zaljubiti. I biće mi čast da i t...



image
MamaNecaVo
CortinaT krema je postala obavezan deo naše kućne apoteke!
Porodično smo atopičari i mesečno potrošimo jednu, a mažemo je svuda. Sin mi ima oset_ljivu kožu i generalno je sklon pojavi ekcema čim imunitet ode ka dole ili ako ne namažemo lice cak i kada vetric pirka. Ja imam užasne ekceme često po rukama od pranja sudova, pa izlazak napolje i tako u krug. Stoga slobodno mogu reći da ko god ima sličan problem ili AD da uzme CortinaT kremu, neće se pokajati. U moru krema slične namene, jedino nam se ova pokazala delotvorno i jedino ona održi duže vreme stanje remisije. Miris je sasvim ok, možda malo jači za moj ukus, ali ima efekta i samo to je na kraju bitno. Takođe, krema nije ni gusta a ni retka pa nema problema sa mazanjem. Moj sin se privikao sam na mazanje kože lica konkretno, pa smo tu da nazovem svakodnevnu "terapiju" i nešto bez čega se ne može, pretvorili u zabavu.  Više >>
image

Anketa

Одвикавање од пелена.
пеперутка16

Шта вам највише одговара?

Click Here