Ringeraja.rs je specijalizovani portal, namenjen budućim roditeljima, trudnicama i roditeljima predškolske dece.
Copyright 2008-2025
Danu media d.o.o. Beograd
Pojava Feminističkog pokreta krajem devetnaestog i početkom dvadesetog veka, proslavila je mnoge žene među kojima je bila i Klara Cetkin, članica socijalističke partije. Ona je 1910. godine u Kopenhagenu predložila da se 8. mart obeleži kao međunarodni Dan žena. Ipak, ovaj praznik se slavi kao međunarodni od 1917. godine. 1911 je proslavljen prvi put u samo par zemalja – Austriji, Nemačkoj, Danskoj i Švajcarskoj, a Ujedinjene Nacije su ga obeležile prvi put tek 1975.
U međuvremenu žene su po prvi put u istoriji uspele da se izbore za mnoge beneficije, poput trudničkog bolovanja, prava glasa, ograničenja rada, itd.
Međunarodni dan žena ili, kolokvijalno, Osmi mart, dan je posvećen ženama i slavi se svake godine 8. marta. Ovaj dan je nastao kao dan borbe za ekonomsku, političku i socijalnu ravnopravnost žena i muškaraca. Švajcarska je poslednja zemlja u Evropi koja je uvela pravo glasa ženama (1972).
Mnoge žene, kao na primer sufražetkinje, zastupale su ideju većih ženskih prava. Ipak, prvi nacionalni Dan žena obeležen je 28. februara 1909. u Sjedinjenim Američkim Državama nakon deklaracije koju je izdala Socijalistička partija Amerike. Avgusta iste godine organizovana je Međunarodna konferencija žena socijalističke Druge internacionale. Inspirisana američkim delanjem povodom ovog pitanja, Nemica Luiz Cic predložila organizovanje Međunarodnog dana žene.
Kako ona nije bila u stanju da svoje ideje sprovede u delo, inicijativu za taj praznik preuzela je nemačka feministkinja i komunistkinja Klara Cetkin (1857—1933). Cetkinova se borila za prava žena od 1889, a predlog je javno iznela tog avgusta u narodnoj kući, danas poznatoj kao Ungdomshuset.
Prvo obeležavanje dana bilo je 18. marta 1911. u Austriji, Nemačkoj, Švajcarskoj i Danskoj, dok su ga obeležile mnoge demonstracije uz feministkinje širom Evrope. Ovaj praznik je prihvaćen u svim socijalističkim zemljama nakon što je Aleksandra Kolontaj ubedila Lenjina da ovaj praznik prihvati kao državni. Tu praksu je preuzela i posleratna SSSR i njene saveznice (uključujući i SFRJ).
Kao međunarodni dan žena, osmi mart (po prvi put tačno određeni datum), prihvaćen je 1917. godine. Ujedinjene nacije su od 1975. godine, koju su proglasile za Međunarodnu godinu žena i službeno počele obeležavati Međunarodni dan žena. U međuvremenu su uvedene institucije kao što su trudničko bolovanje, ograničenje rada žena u trećoj (noćnoj) smeni, ista plata za isti rad, pravo glasa i mnoge druge. Obično se proslavlja darivanjem žena cvećem.
Počeci proslavljanja ovog dana imali su jasnu političku boju, što svedoči i priložena razglednica koja se prodavala u SSSR. Tako na njemu piše: Osmi mart je dan pobune radnih žena protiv kuhinjske robije. Reci NE ugnjetavanju i praznini duha rada u domaćinstvu. Ipak, motivi su kasnije izmenjeni, pa su za naredne godine korišćene slike mimoze, sovjetske ženske biljke. Uz to je u svim državama nestala politička nota, te Dan žena više nije isključivo praznik za komuniste.
U nekim zemljama, 8. mart je neradni dan.
Srbija, Hrvatska, Čile, Kameron, Bugarska i BiH su specifične po tome što praznuju ovaj dan i kao dan majki. Iako je osmi mart radni dan u pomenutim zemljama, ipak se obeležava na prigodan način i mnogi muškarci, imaju običaj da žene iz svog okruženja – svoje majke, sestre, devojke, supruge, koleginice, daruju poklonima ili nekim drugim znakom pažnje.