|      
Želiš da odustaneš od takmičenja?
Pre nego što potvrdiš svoju odluku, upoznaj se sa detaljima.
Ukoliko potvrdiš odustajanje, na tvoj računar ćemo automatski ubaciti cookie, koji će nam omogućiti da te tokom takmičenja (26.04 -30.04.2021) prilikom dolaska na portal prepoznamo i omogućimo ti neometano korišćenje portala, bez prikazivanja ikona Ringerajinog sponzora, odnosno kontrole uz desni rub ekrana.

Istovremeno, oduzećemo ti sve prikupljene bodove, čime se na žalost gubi pravo za osvajanje nagrade.

Da li još uvek želiš da odustaneš od takmičenja?
Ringeraja.rs koristi "kolačiće" u cilju pružanja boljeg korisničkog iskustva, praćenja posećenosti i prikaza oglasa. Postavke prihvatanja kolačića podesite u vašem internet pretraživaču.
Nastavkom korišćenja smatra se da se slažete sa korišćenjem kolačića u navedene svrhe. Za nastavak kliknite "U redu".   Saznajte više.
Bajke i pripovetke za decu na Ringeraja.rs

image
/11


Lovio jednom neki kralj u jednoj velikoj šumi i gonio divljač tako žustro da niko od
njegovih ljudi nije mogao da ga slijedi. Kad se približi veče, zaustavi se i pogleda oko
sebe. Tada vidje da je zalutao. Tražio je izlaz, ali ga ne nađe. Tada spazi jednu ženu koja
je tresla glavom, i koja naiđe kraj njega. To bijaše vještica.
– Draga ženo – reče joj on – možete li mi pokazati put kroz šumu?
– Da, gospodine kralju – odgovori ona – ali pod jednim uslovom. Ako ga ne ispunite,
nećete nikada izaći iz šume i moraćete tu i da umrete od gladi.
– Kakav je to uslov? – upita kralj.
– Ja imam kćer – reče stara – koja je toliko lijepa da je ne možete naći na svijetu. Ona je
dostojna da postane vaša žena. Ako hoćete da je učinite gospođom kraljicom, pokazaću
vam put iz šume.
Kralj iz straha pristade, i stara ga odvede u svoju kućicu, gdje je njena kćerka sjedjela
pored vatre. Ona dočeka kralja kao da ga je očekivala. On se uvjeri da je vrlo lijepa, ali
mu se ipak ne dopade pa ne mogaše da je gleda bez groze. Pošto podiže djevojku na
svoga konja, pokaza mu stara put i kralj se vrati u svoj kraljevski dvorac gdje proslaviše
vjenčanje.
Kralj je bio već jednom oženjen i sa svojom prvom ženom imao je sedmero djece, šest
sinova i jednu kćer, i on ih je volio iznad svega na svijetu. Pošto se sada bojao da maćeha
neće dobro postupati s njima, ili da će ih čak i mučiti, odvede ih u jedan usamljeni zamak,
koji je bio u sredini jedne šume. Dvorac je bio tako skriven, a put je bilo tako teško naći,
da ga ni on sam ne bi našao da mu jedna vila nije poklonila čudotvorno klupče konca.
Uvijek bi klupče bacio preda se, ono se samo odmotavalo i pokazivalo mu put.
Ali, kralj je često išao svojoj dragoj djeci, tako da je njegovo odsustvovanje palo kraljici
u oči. Ona je bila radoznala i htjede da sazna šta on sasvim sam radi u šumi. Dade
njegovim slugama mnogo novaca i oni joj odadoše tajnu. Ispričaše joj i o klupčetu koje
jedino može da pokaže put. Ona nije imala mira dok nije doznala gdje kralj čuva ovo
klupče. Zatim saši male svilene košuljice, a kako je od svoje majke naučila vradžbine,
ušila je u njih čini.
Kad kralj jednom ode u lov, ona uze košuljice i ode u šumu. Klupče joj pokazivaše put.
Djeca, koja su izdaleka opazila da neko dolazi, pomisliše da je to njihov dragi otac, i od
silne radosti mu potrčaše u susret. Ona prebaci preko svakog po jednu košuljicu, i čim
košuljica dodirnu njihovo tijelo, pretvoriše se oni u labudove i odletješe preko šume.
Kraljica se vrati kući presrećna. Vjerovala je da se oslobodila svojih pastorčića.
Ali djevojčica nije potrčala za braćom u susret, i ona o njoj nije ništa znala. Sutradan
dođe kralj i htjede da posjeti svoju djecu. Ali ne nađe nikoga sem djevojčice.
– Gdje su tvoja braća? – upita kralj.
– Ah, dragi oče – odgovori ona – oni su otišli, a mene su ostavili samu. I ispriča mu da je
sa svoga prozorčića vidjela da su njena braća kao labudovi odletjeli preko šume. Pokaza
mu i pera koja su pala u dvorište, a koja je ona pokupila. Kralj se rastuži, ali nije ni
pomislio da bi to nedjelo izvršila kraljica. Pošto se plašio da mu i djevojčicu ne otmu,
povede je sa so¬bom. Ali ona se bojala maćehe i zamoli kralja da još samo ovu noć
ostane u šumskom dvorcu.
Sirota djevojčica je mislila: "Meni ovdje više nema opstanka. Poći ću da tražim svoju
braću." Kad se spustila noć, pobježe i pođe pravo u šumu. Išla je neprestano, cijelu noć i
cijeli dan, dok od umora nije mogla dalje. Tada spazi lovačku kolibu, pope se gore i nađe
sobicu sa šest krevetića, ali se ne usudi ni u jedan da legne, već se zavuče pod jedan, te
leže na tvrdi pod gdje htjede da provede noć.
Kad je već sunce, trebalo da zađe, ču šum i ugleda šest labudova kako uletješe kroz
prozor. Oni sjedoše na pod i duvahu jedan drugoga dok ne oduvaše sve perje, a svoju
labudovu kožu svukoše kao košulju. Tada ih djevojčica pogleda i poznade svoju braću,
obradova se i izmili ispod kreveta. Ni braća se nisu manje obradovala kad spaziše svoju
sestricu. Ali je njihova radost bila kratka vijeka.
– Ti ne možeš ostati ovdje – rekoše joj – ovo je razbojničko prenoćište, kad dođu kući i
nađu te, ubiće te.
– Zar me ne možete zaštititi? – upita sestrica.
– Ne – odgovoriše braća – jer mi možemo svako veče samo četvrt sata da skinemo naše
labudove kože, a poslije se opet pretvaramo u labudove.
Sestrica plačući reče:
– Zar se ne možete spasti?
– O, ne – odgovoriše oni. – Uslovi su preteški. Šest godina ti ne smiješ da progovoriš, ni
da se smiješ, a za to vrijeme moraš da nam ispleteš šest košuljica od cvjetova narcisa.
Progovoriš li samo jednu riječ, trud je uzaludan.
Dok su braća to govorila, prošlo je četvrt sata, i oni kao labudovi izletješe kroz prozor.
Djevojčica je donijela čvrstu odluku da oslobodi svoju braću pa makar je to stalo života.
Ona napusti lovačku kuću, ode u sredinu šume, sjede na jedno drvo i tu provede noć.
Sutradan je brala narcise, pa otpoče da plete. Govoriti nije imala s kime, a za smijeh nije
imala volje. Ona je sjedjela i gledala samo svoj posao.
Pošto je tu već dugo boravila, dogodi se da je kralj te zemlje lovio u šumi i njegovi lovci
dođoše do drveta na kome je sjedjela djevojčica. Oni je pozvaše i rekoše:
– Ko si ti?
Ali ona ne odgovori.
– Siđi dolje – rekoše oni – nećemo ti ništa nažao učiniti.
Ali ona samo klimnu glavom. A pošto su oni i dalje navaljivali s pitanjima, baci im svoja
zlatnu ogrlicu misleći da će ih time zadovoljiti. Ali, oni nisu popuštali. Nato im ona baci
svoj pojas, a kad ni to nije pomoglo, podvezice, i dalje sve što je imala na sebi i čega se
mogla lišiti. Tako je ostala samo u svojoj košuljici. Ali se time nije mogla osloboditi
lovaca. Oni se popeše na drvo, skidoše djevojčicu i odvedoše je kralju. Kralj reče:
– Ko si ti? Šta radiš na drvetu?
Ali ona nije odgovarala. On ju je pitao na svim jezicima koje je znao, ali ona ostade
nijema kao riba. Pošto je bila tako lijepa, kralja to dirnu i on je mnogo zavolje. Ogrnu joj
svoj kaput, uze pred sebe na konja i odvede u svoj zamak. Tada naredi da joj obuku
skupocjene haljine, te je u svojoj ljepoti blistala kao vedar dan. Ali od nje se nije mogla
izvući ni jedna riječ. Za stolom je posadi pored sebe. Njena skromnost i dobrota toliko su
mu se dopadale da je rekao:
– Jedino njom želim da se oženim i ni jednom drugom na svijetu. Poslije nekoliko dana
vjenčao se s njom.
Ali kralj je imao opaku majku koja je bila nezadovoljna ovom ženidbom i koja je
govorila ružno o mladoj kraljici.
– Ko zna odakle je ova djevojčura – reče ona – kad ne može da govori. Ona nije dostojna
kralja.
Kroz godinu dana, kad kraljica donese na svijet prvo dijete, stara joj ga oduze, a njoj, dok
je spavala, namaza usta krvlju. Onda ode kralju i optuži je da je ljudožderka. Kralj to nije
htio da vjeruje niti je htio da joj se išta nažao učini. A ona je stalno sjedjela i plela košulje
i nije se obazirala ni na šta drugo. Idućeg puta, kada rodi lijepog dječaka, izvršila je
neiskrena svekrva istu prevaru. Ali kralj se nije mogao odlučiti da njenim riječima
povjeruje. Govorio je:
– Ona je suviše dobra da bi mogla da učini tako nešto. Kad ne bi bila nijema, i kad bi
mogla da se brani, dokazala bi svoju nevinost.
Ali kada je stara po treći put otela novorođeno dijete i kada je optužila kraljicu koja u
svoju odbranu nije izrekla ni jednu jedinu riječ, kralj nije mogao drugačije već morade da
je preda sudu, koji je osudi na smrt.
A kad dođe dan kada je trebalo da se izvrši presuda, to bijaše upravo i posljednji dan od
onih šest godina za vrijeme kojih ona nije smjela ni da govori ni da se smije kako je
oslobodila svoju dragu braću od čini. Svih šest košuljica bile su gotove, samo je na
posljednjoj nedostajao rukavčić. Kad su je doveli do lomače, ona položi košulje na svoju
ruku, a kad je stala gore i kad je baš trebalo da se upali vatra, osvrnu se unaokolo. Tada
doletje šest labudova. Ona vidje da se njihovo spasenje približava i njeno srce od radosti
zakuca brže. Labudovi doletješe do nje i spustiše se da bi mogla da im prebaci košulje.
Kad su ih košulje dotakle, spadoše labudove kože. Njena braća stajala su pred njom, a
bila su mila i lijepa. Samo najmlađi nije imao lijevu ruku, a mjesto nje imao je na leđima
labudovo krilo. Oni su se veselili, a kraljica ode kralju i reče:
– Najdraži mužu, sada smijem da govorim i da ti otkrijem da sam nevina i krivo
optužena.
Tada mu ispriča o prevari stare koja je odvela i sakrila troje djece. Na veliku radost
kraljevu dovedoše ih sada, a opaka svekrva je za kaznu privezana za lomaču i spaljena u
pepeo. A kralj i kraljica sa njeno šestoro braće živjeli su dugo godina u sreći i miru.

Klikni “Like” i dodaj svoj komentar na članak:

SKRIVENO BLAGO VULKANOVOG SAJMA KNJIGA
U susret Vulkanovom sajmu knjiga koji se ove godine, četvrti put za redom, održava od 14. do 22. oktobra, Vulkančić je z...
16
Ako nam deca ne čitaju, biće polovični lju...
“Biti pismen znači biti čovek koji razvija kapacitete samorazumevanja i koji je u stanju da sebe predoči drugim ljudima ...
6
Pomozite detetu da lakše pregrmi polazak u...
Mala škola za velike đake. Kako da se snađeš u najturbulentnijem periodu školovanja.
6
Prva ljubav (Ti i ja)
Peva: dečiji hor Vrapčići
6





Zeko i potočić
video
Autor: Branko Mihaljević, Peva: Zdenka Vučković
Osvojite Feltro edukativne igračke
Deca vole igračke! To je nedvosmisleno! Ipak, prilikom izbora istih treba imati u vidu da igračka nije samo stvar koja ć...



image
MamaNecaVo
CortinaT krema je postala obavezan deo naše kućne apoteke!
Porodično smo atopičari i mesečno potrošimo jednu, a mažemo je svuda. Sin mi ima oset_ljivu kožu i generalno je sklon pojavi ekcema čim imunitet ode ka dole ili ako ne namažemo lice cak i kada vetric pirka. Ja imam užasne ekceme često po rukama od pranja sudova, pa izlazak napolje i tako u krug. Stoga slobodno mogu reći da ko god ima sličan problem ili AD da uzme CortinaT kremu, neće se pokajati. U moru krema slične namene, jedino nam se ova pokazala delotvorno i jedino ona održi duže vreme stanje remisije. Miris je sasvim ok, možda malo jači za moj ukus, ali ima efekta i samo to je na kraju bitno. Takođe, krema nije ni gusta a ni retka pa nema problema sa mazanjem. Moj sin se privikao sam na mazanje kože lica konkretno, pa smo tu da nazovem svakodnevnu "terapiju" i nešto bez čega se ne može, pretvorili u zabavu.  Više >>
image

Anketa

Да сазнате...
пеперутка16

...да носите тројке, шта бисте радили?

Click Here