PRIČA O MOM POROĐAJU 2
Ovo mi je bila druga trudnoća i kao i prva bila je bez nekih posebnih komplikacija, osim što sam u drugoj radila amniocentezu zbog lošeg dabl testa. Ali to ne smatram nikakvom komplikacijom, jedino što sam bila obazriva, pa sam mirovala par nedelja posle.
Termin mi je bio 06.avgusta i 28. jula je muž odvezao Vuka kod mojih roditelja da bude tamo na druženju sa bratom i sestrom od tetke koji su bili isto kod bake i deke na raspustu, sve dok ne dobije svoju seku. Kontrolni pregled sam imala zakazan u gradskoj 30. jula popodne kod mog lekara koji je taj dan bio dežuran. Na tom pregledu u 15:15 bila sam već otvorena 3cm, ali bez kontrakcija. Pri tom pregledu lekar mi je "malo" ručno izdilatirao grlić, ne bi li pokrenuo kontrakcije. I bio je uspešan u tome, jer nakon jedno sat vremena javile su se kontrakcije. Kako sam u to vreme još bila u skitnji po gradu, nisam još merila vreme na koliko se javljaju. Kad sam stigla kući oko 17h, kontrakcije su već bile na ispod 5 minuta. Sačekala sam muža da se vrati sa posla i kad je došao ubrzo sam zvala lekara i prenela mu novosti.
Oko 19h smo se vratili u porodilište sa svim spakovanim stvarima i tada sam i primljena u porodilište. Dalje je sve išlo po standardnoj proceduri, pa neću da gnjavim o tome. Na sledećem pregledu sam bila otvorena 5cm i počeli su da mi pripremaju kadu. Ali, na moju žalost, kad mi je babica merila pritisak, ispostavilo se da mi je blago povišen. A imala sam i temperaturu 37,2. Zbog toga nisu hteli da rizikuju, jer su sumnjali da imam neku infekciju i nisu me pustili u kadu. A sve je bilo zapravo od uzbuđenja i adrenalina, ali ispostavilo se na kraju da mi kada i nije bila baš toliko potrebna koliko sam ja mislila.
U porođajnu salu sam ušla u 22:30, sa kontrakcijama koje uopšte nisu bile tako strašne. Nakon prokidanja vodenjaka sam bila otvorena 7cm i tad su krenule nešto intezivnije i češće kontrakcije. Posle izvesnog vremena lekar je odlučio da ipak uključi malo stimulacije. Tad je započeo najintezivniji deo porođaja, ali sam uspela da se izborim, disala sam kao parna lokomotiva, toliko da sam remetila rad CTG-a. Poslednje dve kontrakcije koje sam imala, počele su da se završavaju naponom i tad sam dozvala babicu. Bila sam već skroz otvorena u 23:40, a u 23:45 se rodila Petra.
Kad sam počela da napinjem bila sam se u momentu malo pogubila, ali vrlo brzo sam se dozvala pameti i počela da se napinjem iz petnih žila, da što pre ugledam moju devojčicu. Kada se rodila Petra, mojoj sreći nije bilo kraja, kezila sam se od uva do uva i brbljala sto na sat.
Nije mi rađena epiziotomija, već sam samo malkice pukla, jer je devojka provukla oba ramena u isto vreme, ali to ušivanje je bilo kratko i nije bilo strašno.
I prvi porođaj mi je bio divan, ali drugi mi je nekako bio još bolji, a oba pamtim i sećam ih se sa osmehom na licu.