|      
Želiš da odustaneš od takmičenja?
Pre nego što potvrdiš svoju odluku, upoznaj se sa detaljima.
Ukoliko potvrdiš odustajanje, na tvoj računar ćemo automatski ubaciti cookie, koji će nam omogućiti da te tokom takmičenja (26.04 -30.04.2021) prilikom dolaska na portal prepoznamo i omogućimo ti neometano korišćenje portala, bez prikazivanja ikona Ringerajinog sponzora, odnosno kontrole uz desni rub ekrana.

Istovremeno, oduzećemo ti sve prikupljene bodove, čime se na žalost gubi pravo za osvajanje nagrade.

Da li još uvek želiš da odustaneš od takmičenja?
Ringeraja.rs koristi "kolačiće" u cilju pružanja boljeg korisničkog iskustva, praćenja posećenosti i prikaza oglasa. Postavke prihvatanja kolačića podesite u vašem internet pretraživaču.
Nastavkom korišćenja smatra se da se slažete sa korišćenjem kolačića u navedene svrhe. Za nastavak kliknite "U redu".   Saznajte više.
Naše vreme❤️
Autor: Jovana Tešić | 21.4.2021

Dok čekamo prvu bebu, zamišljamo idilu - prelepa beba u našem zagrljaju, spava na grudima, rumeni obraščići se kreću u ritmu sisanja...

Foto: Freepik.com

E pa ovako. Za mene je uspostavljanje dojenja bio jedan veoma trnovit put, pun bola, suza, nepropasvanih noći i bebinog plača. Jer kao i većina prvorotki, izašla sam iz porodilišta sa početnim stadijumom mastitisa. Naravno, niko vam ne kaže kako to treba da radite, kako da namestite bebu, kako da se masirate, jer se valjda podrazumeva da to znate. I onda dolazim kući, beba gladna, ja pod stresom, dolazi patronažna, koja me masira, i koja me je spasla, i nekako malo po malo, sat po sat sve kreće svojim tokom. Bilo je tu i ragada i sve ga što može da se desi sa dojenjem i sve sam sama sebi pričala, aj bar tri meseca, da izdržim pa posle dohranu. Ali došla su i ta tri meseca, i onda sam rekla sebi, da ću da je dojim dokle god bude ona htela. Prvo, taj osećaj za mene je nešto tako čarobno, prelepo, opuštajuće. Ceo taj čin je svaki put pun emocija, bezbrižnih pogleda i maženja. U trenutku kada ona sisa, ja se osećam tako slobodno, tako puno energije i sreće da vam to ne mogu opisati, skoro pa kao da sam zavisna od toga 😊A tek za nju, mogu da zamislim šta to znači. Kada me pogleda tim svojim plavim okicama, pa još kada mi se nasmeje na pola sisanja, mislim da ću da se otopim. Drago mi je što sam bila istrajana i što nisam odustajala, jer ipak je to jedina stvar koju niko drugi ne može da joj da osim mene, svi ostali mogu da je nose, da je maze, paze, hrane, ali da je doji može samo mama. Po meni je to baš posebna vrsta povezanosti, nešto neopisivo, nešto toliko neraskidivo. Ona mi sada ima 14 meseci, i dalje je dojim, mada ne toliko često, ali joj je uteha kada je bole zubići, kada je nešto muči, ili prosto kada hoće da se zasladi. Iskreno, mislim da će meni najteže da padne kada budem prestala da je dojim, zato grabim svaki trenutak i stvarno, baš, baš uzivam u tome, u toj bliskosti, i neiskvarenim emocijama. Nadam se da sam vam bar malo dočarala kako ja to doživljavam, jer po meni ne postoje reči kojima bi se taj čin mogao opisati. Kada bi tako male bebe mogle da pričaju, onda bi smo stvarno znali koliko je dojenje njima bitno, pogotovu za psihički, fizički i emocionalni razvoj. A ja stojim i za toga da je isto tako mnogo bitno i za majku. Šaljemo puno poljubaca beba i ja ❤️




Dopada ti se priča? Klikni “Like” i dodaj svoj komentar na priču:







Anketa

Трудноћа.
пеперутка16

Који део трудноће вам се највише допао или Најлакши?

Click Here