|      
Želiš da odustaneš od takmičenja?
Pre nego što potvrdiš svoju odluku, upoznaj se sa detaljima.
Ukoliko potvrdiš odustajanje, na tvoj računar ćemo automatski ubaciti cookie, koji će nam omogućiti da te tokom takmičenja (26.04 -30.04.2021) prilikom dolaska na portal prepoznamo i omogućimo ti neometano korišćenje portala, bez prikazivanja ikona Ringerajinog sponzora, odnosno kontrole uz desni rub ekrana.

Istovremeno, oduzećemo ti sve prikupljene bodove, čime se na žalost gubi pravo za osvajanje nagrade.

Da li još uvek želiš da odustaneš od takmičenja?
Ringeraja.rs koristi "kolačiće" u cilju pružanja boljeg korisničkog iskustva, praćenja posećenosti i prikaza oglasa. Postavke prihvatanja kolačića podesite u vašem internet pretraživaču.
Nastavkom korišćenja smatra se da se slažete sa korišćenjem kolačića u navedene svrhe. Za nastavak kliknite "U redu".   Saznajte više.

Macaki: Moja porođajna priča

Uredništvo portala Ringeraja.rs, 25.7.2012
Babica Tanja izvlači bebu i odjednom nešto krvavo i sluzavo ispade na sto između mojih nogu. Istog trenutka sam se pridigla da je vidim i rekla samo: devojčica...jer nismo znali pol, ali smo i muž i ja imali ogromnu želju da bude devojčica
Ključne reči:

image
/11


 

 

DETALJI Ringerajin korisnik: Macaki 

 
Datum: 3.08.2011.
 

Tip porođaja: prirodni porođaj
 
Broj dana u porodilištu: 3

Porodilište: GAK Kragujevac

Ocena porodilišta: 4  

Komentar ocene: Osoblje solidno (mada sam ja imala 2 babice koje sam poznavala pa su bolje vodile brigu o meni), kupatila dotrajala, jedva mlaka voda (sto me je užasavalo dok nisam ukapirala da je to namerno tako da neka ne bi pala u iskusenje da se tusira vrucom vodom, zbog krvarenja), hrana prava bolnicka, tj.nikakva (ali kada mleko počne da nadolazi počnete da jedete kao mećava, pa vam postaje svejedno), sve a u svemu izdržljivo ako ostajete tri dana, sve preko toga bi mi teško palo

 



PRIČA O MOM POROĐAJU

 

 

Želela sam da podelim sa vama moju porođajnu priču kao stvarno divno iskustvo! Toliko sam još uvek pod utiskom da jedva čekam da ponovo budem trudna i proživim sve ponovo.

 

Moj termin porođaja je bio 14.08. ali sam odmah po ulasku u deveti mesec počela da osećam pripremne kontrakcije, koje su nedelju dana pre mog porođaja počele da budu baš učestale. U noći između nedelje 31.07. i ponedeljka 1.08. loše sam spavala. Kada sam se probudila i otišla do kupatila videh da je počeo da mi ispada krvavo sluzavi čep. Zatresoše mi se odjednom ruke i noge, ali me uhvati neka euforija shvativši da se moja beba sprema uskoro da izadje. Odmah sam probudila muža, pa smo se u gluvo doba noći slikali, snimali bebu kako mrda u stomaku i jedva zaspali na kraju od uzbuđenja.

 

Ujutru sam otišla do dispanzera kod moje doktorke na pregled, koja je konstatovala da je grlić uloživ jedva za vrh prsta, ali da imam kontrakcije, i poslala me je kući da čekam da bolovi postanu intenzivniji. Proveli smo običan dan, čak uveče išli do grada da prošetamo. Krvarenje se ponovo javljalo u nekoliko navrata i čitavog dana sam imala blage menstrualne bolove. Legli smo da spavamo, a mene su oko 2 sata probudili bolovi koji su bili malo intenzivniji od onih u toku dana. Počela sam da merim na koliko se javljaju i zbunilo me je to što su odmah bili na 5,6 minuta. Merila sam sat, dva, a onda obavestila moju babicu Milu, spremila se i otišli smo u porodilište. Dežurni doktor me je pregledao, konstatovao da sam otvorena samo jedan prst i rekao da su verovatni lažni bolovi u pitanju. Međutim, ctg je registrovao jake kontrakcije, pa je odlučio da me ne pušta kući jer je porođaj počeo, već da legnem na odeljenje patologije trudnoće. Tako sam 2.08. oko 5 sati ujutru ostala u bolnici.

 

Taj dan sam provela u osmokrevetnoj sobi slušajući razne životne priče od kojih neke nisu bile baš srećne, vadili su mi krv, radili ultrazvuk, ctg...Čitavog dana sam imala bolove na 5,6 minuta koji su postajali jači kako je dan odmicao, ali se vremenski razmak nije smanjivao, a čep je i dalje nastavio da ispada. Predveče sam krenula da šetam hodnikom sve nadajući se da će beba uskoro krenuti. Izašla sam na stepenište i hodala uz stepenice do sprata iznad i niz stepenice do sprata ispod, a kada bi naišla jaka kontrakcija zastajala sam na stepeništu i disala. Vraćajući se na odeljenje naišla sam na jednog mladog doktora koji me je u čudu pogledao pogledao verovatno se pitajući šta ova trudnica ovde radi, i ne pretpostavljajući da će baš on nekoliko  sati kasnije pomoći da na svet dođe moja bebica. Oko 11 sati moje cimerke su ugasile svetlo i legle da spavaju, a ja sam videla da od spavanja nema ništa jer su mi bolovi postajali sve jači, sada su bili na 2,3 minuta. Ležala sam u mraku i disala, čekajući da budem sigurna da je to to, i kada sam videla da je postalo ozbiljno rešila sam da izađem u hodnik. Svetla su u svim sobama bila pogašena, a u delu za doktore se čulo smejanje i graja, osoblje se očigledno veselo zabavljalo. Gegajući sam se približavala, a onda je onaj mladi doktor izašao pred mene i pitao: A zašto vi niste u krevetu? Rekoh: Ja imam bolove na 2,3 minuta. Pitao me je: Od kada imate bolove? Ja rekoh: Od pre dva sata ovakve, a od juče na 5 minuta. Samo je viknuo sestri: Pregled! i otišao da se spremi, a sestra me je uvela u ordinaciju. Kada je me pregledao, podigao je obrvu, okrenuo se sestri i rekao: Mali dlan! Mora odmah da ide dole...Sestrica je veselo kliknula: Super, sada ćeš ti brzo da se porodiš, idi u sobu i uzmi samo stvari koje si spremila za toalet. Ulazim u sobu, palim svetlo, uzimam svoju kesicu i kažem cimerkama: Devojke, odoh ja, držite mi fige! Dok idem hodnikom telefoniram mužu, kažem dodji odmah, naša beba stiže! Javi mojima da je počelo i ponesi fotoapatar. Spuštamo se liftom sestra i ja, ona me gleda i pita jer mi prva beba i jel sam se uplašila. Ma kakvi uplašila, dođe mi da potrčim u porodilište, jedva sam ovo dočekala. To se sve dešava 3.08. oko 1:10..

 

 

Odlazim na pripremu, odrađuju mi klizmu, šetam i šaljem poruke mužu, babici Mili, drugarici.. Za to vreme stižu moji, ja gvirim kroz velika staklena vrata, mužić me slika poslednji put sa stomakom. Upoznajem se sa babicom Tanjom, ona će me porađati, jer moja Mila ne sme da dođe, ali je koleginicu Tanju zadužila za mene. Ulazimo u salu, spuštam kesu sa stvarima na stočic sa ctg-om i tek kada sam se popela na sto vidim da sam se prešla, jer više ne mogu do moje kesice, previše sam visoko. A unutra mi je telefon, ali nije bitno, sada i ne mislim o tome. Posle nekog vremena se pojavljuje i mladi doktor koji me je maločas pregledao i ja kapiram da će me on porađati. Pregleda me i kaže kako bi on probušio vodenjak jer je vrlo napet. Babica stavlja lopatu pod mene, on uzima neki oštar instrument i odjednom velika količina vode izlazi iz mene. Babica mi kaže da će sad bolovi da postanu intenzivniji i da će plodova voda nastaviti da curka kako se beba bude spuštala. Vreme je prolazilo, bolovi su se pojačavali, ali su i dalje bili podnošljivi. Babica je svaki čas sklanjala krvave i mokre čaršave ispod mene i stavljala suve. Oko 3 sata me je moj doktor ponovo pregledao me i rekao da sam sasvim otvorena, ali da se babi glava jos nije spustila, pa da mi babica uključi indukciju. Pomislih u sebi šta će mi indukcija kada sam sasvim otvorena, nadala sam se da ću proći bez nje. Bila sam oduševljena tako ekspresnim otvaranjem, pa sam pomislila evo gotovo je, još samo malo. Kontrakcije počinju da budu dosta jake, ali između uspevam da odmaram, čak ćaskam sa mladom babicom Tanjom. U neko doba dolazi doktor i kaže mi da sam rano rekla mojima da dođu, da ja još neću jer se bebi i pored indukcije glavica ne spušta. Malo i on izgleda zbunjen, pregleda me ručno ponovo i odlazi, a ja ostajem sa ludačkim kontrakcijama. Nije mi jasno šta se dešava, dišem kako znam i umem kada je kontrakcija najjača, a kako popušta trudim se da forsirano izdišem i spuštam bebu, kako sam u školici učila. Uporna sam da je sama spustim, malo se pomeram na bok ne bi li beba promenila položaj. Babica dolazi i pita me da li osećam napone, ja kažem da mislim da je ovo faza mešanja, jer sam se štreberski spremala za porođaj, i pokušavam da se setim svega što sam čitala. Bolovi su užasno jaki ali baš onakvi kakve sam i zamišljala. Između kontrakcija uspevam da padnem u san, ali je taj san jako čudan, bojim da da ne gubim svest pa se ipak trudim da ostanem budna. Zapravo sam jako iscrpljena jer je ovo druga noć po redu kako ne spavam. Već je zora...Oko 6 sati je doktor izašao i rekao mojima da ja neću bar još 2 sata i da idu kući da odmore. Mama i tata su otišli, a mužić ostao da čeka do kraja.

 

 

Kada se vratio kod mene, zatekao me u fazi kada počinju naponi. Zvali su još jednu stariju doktorku da siđe sa odeljenja i konačno kada se njih troje okupilo oko mene, i kada su mi rekli da mogu da počnem da guram kada osetim najjači bol mojoj sreći nije bilo kraja. Pridižem se sa stola kako smo učili u školici, oslanjam se jednom nogom na doktora, drugom na babicu, udišem duboko i guraaaaam najjače što mogu. Nikada mi zadržavanje daha nije bilo jača strana, ali sada ne dišem čini mi se čitavu večnost. Hajdemo ponovo udahnite doboko i gurajte... i tako još nekoliko puta. Doktorka uzima makaze i osećam oštar rez od epiziotomije. Hajdemo još jednom i gotovo! Babica Tanja izvlači bebu i odjednom nešto krvavo i sluzavo ispade na sto između mojih nogu. Istog trenutka sam se pridigla da je vidim i rekla sam samo: devojčica...jer nismo pre porođaja znali pol, ali smo i muž i ja imali ogromnu želju da bude devojčica. Doktori je zagledaju i komentarišu kako je mnogo lepa beba. Vraćaju me na sto da legnem, a ja kroz moju nogu provlačim ruku i hvatam njenu krvavu nožicu. Doktor je to primetio i nasmejao se. Bebu nose da je kupaju i mere, a ja počinjem da se smejem i plačem u isto vreme. Jako plače, sve se ori i ja pomislim na muža, kako je ovog trenutka sigurno čuo prvi plač naše beba i saznao da je naše zlato stiglo. Eto, doktor je mislio u 6 sati da neću još dva sata, a ja sam se u 6:15 porodila! Ispostavilo se da je moja beba stavila ručicu ispred glave i da zbog toga glavica nije mogla da se spusti. Izašla je na kraju kao pobednik, sa podignutom rukom iznad glave! Stavljaju mi je na grudi, mazim je i ljubim, a zatim je odnose da je pregledaju pedijatri, a meni izbacuju posteljicu i zbrinjavaju ranu od epiziotomije. Dobijam svoju kesicu, uzimam flašicu sa vodom i telefon, zovem muža, šaljem poruke.. Moj doktor me obilazi još jedanput pre nego što krene kući, pita da li sam dobro i tapše me po nozi. Kažem: Hvala, doktore! I stvarno sam zahvalna i njemu i babici Tanji jer su bili divni prema meni. Ostajem sama u sali da ležim, u jednom trenutku počinjem tiho da plačem, suze padaju po stolu na kom ležim. Ulazi neka čistačica, nežno me gleda i pita zašto plačem. Pa eto..ne mogu da verujem da sam postala mama jednoj lepoj devojčici, mislim u sebi.

 

 

Počinje novi dan, osoblje dolazi i odlazi, sređuju kolica sa materijalom, galame... Uto dolazi u smenu moja babica Mila, kaže pričala sam sa Tanjom, bila si super, samo je kraj bio malo teži zbog te ručice što se zaglavila. Išla sam da pričam sa pedijatrom, bebica ti je super, živa i zdrava. Mila me sređuje i kaže da zovem moje da dodju ako žele me vide jer će me uskoro progurati na krevetu pored staklenih vrata, pa na odeljenje. Zovem moje i muža, oni su već pred bolnicom, dolaze gore za dva minuta. Krećemo, Mila me gura ne krevetu, a meni se sve okreće u glavi što od onih krivudavih hodnika, što od umora i iscrpljenosti. Vidim moje, smejem im se jer ne želim da im bude teško što me vide u tom stanju i kažem: Gde ste baba i deda? Mužić stoji iza njih, hvatamo se za ruke, ljubimo.. Mila me gura dalje, ja im mašem iz kreveta sve dok ih vidim. Smešta me u sobu u kojoj je samo jedna devojka i ja vidim kako ona leži sa svojom bebicom u krevetu i spava. Sređuje mi krevet i stavlja pored mog kreveta maleni krevetić. Odlazi dalje, a ja ostajem čekajući da mi donesu moju bebu na prvi podoj i neizreciva sreća me obasipa...

 

 

 
Želite da nam pošaljete svoju porođajnu priču?
Pročitajte kako - na forumu Porođajne priče!

Klikni “Like” i dodaj svoj komentar na članak:

Tumačenje ultrazvučnih nalaza u trudnoći
EDD, BPD, TCD, GS... pomažemo vam da razumete šta znače sve te skraćenice koje ginekolozi koriste za tumačenje razvoja v...
21
Čudo života: Život bebe u stomaku u par crta
Kada život zaista počinje? Šta znate o čudu života? Jedinstveno ljudsko biće koje je stvoreno od neponovljivog , samo je...
6
Krvarenje u prvom tromesečju trudnoće
Krvarenje u prvom tromesečju trudnoće je znak da postoji mogući problem.
6
Spisak porodilišta u Srbiji - Beograd
U Srbiji trenutno postoji 76 zdravstvenih ustanova u kojima se naše buduće mame mogu poroditi. Pogledajte spisak za Beog...
6





Priče malih junaka: tvrdoglav kao mama, ti...
U 32. nedelji, moja vena je pukla, a posteljica se pokidala. Nikada neću zaboraviti kako stojim u sali u lokvi krvi i ra...
D.L.: Moja porođajna priča
Doktor me prima na patologiju i kaze da ne mrdam, jer beba je po svim parametrima sitna i porođaj se može završiti elekt...



Anketa

Да сазнате...
пеперутка16

...да носите тројке, шта бисте радили?

Click Here