/11 /11

Pripovjeda se kako je nekakav car , došavši s vojskom na kraj svijeta, pošao u tamni vilaet, gdje se nikad ništa ne vidi ne znajući kako će se natrag vratiti, ostave ondje ždrebad od kobila da bi ih kobile iz poršine izvele. Kad su ušli u tamni vilaet i išli po njemu, sve su pod nogama osjećali nekako sitno kamenje i iz mraka nešto poviče : “ Ko ovoga kamenja ponese kajaće se a ko ne ponese kajaće se. “

Gdjekoji pomisli : “kad ću se kajati zašto da ga nosim? “a gdjekoji : “ daj barem jedan da ponesem. “

Kad se vrate iz tame na svijet a to ono bilo drago kamenje. Onda oni koji nijesu ponijeli stanu se kajati što nijesu a oni što su ponijeli što nijesu više.