utorak, 12.3.2013
u sebi cuvam previse ljubavi, osecanja,obozavam decu oni u meni stvaraju toliko pozitivne energije srece,smirenosti
četvrtak, 7.3.2013
Svaki dan,sat ,minut,svaki san vodi ka istom i pomislim da sam poludela od ovolike zelje,ovoliko mastanja i nadanja o danu kad cu saznati da sam trudna. ne samo to nego prvi UZ kad budemo videli samo malu mrvicu,pa zatim otkucaje srca te nase male mrvice nase srecice.Zamisljam svaki susret sa bebicom na UZ i to sve uz beskrajni strah i srecu da sve prodje kako treba,pa onda porodjaj i upoznavanje sa nasim zlatom,a onda se trgnem iz tog nekog nestvarnog sveta i obuzme me toliko velika tuga i bol da osecam da se gusim,da vise nemogu vladati svojim osecanjima...
utorak, 20.11.2012
Naša borba počinje pre 5 godina mlada sam i zelela sam bebu tu malu mrvu sreće, ljubavi ,snage činilo mi se da je sve to jednostavno i lako napraviti bebu i biti srećan,ali nas je život jako demantovao..Prolazili su meseci a od pozitivnog testa ništa i pitanje ZAŠTO? Krenuli smo na preglede i tada nam se svet srušio ja imam PCOS i IR a dragi samo mali broj spermatozoidai oni sami uništavaju sebe ...Ima alergiju na svoje spermatozoide UZAS malo je objašnjenje kako smo se osećali i o čemu smo mislili zato što je posle par meseci konačna dijagnoza Azospermija i 5 različitiih doktora je reklo da nema šanse da ima decu.Tu su krenuli i moji problemi neredovni ciklusi, hormoni u haosu,odmah nam je predložena VTO to nam je jedini način da dobijemo dete. Želja je ogromna ali smo morali odlučiti i odluka je donešena istog dana. Znali smo da nam treba donor za VTO da to košta,da od ove drzave nemožemo ništa očekivati zato što se kod nas takav proces vantelesne ne radi.Pored svega toga ja imam naslednu kratkovidnost možda će zvučati ružno ali nisam želela to za svoje dete, nisam želela da prođe sve ono što sam ja samo zato što sam slabovida. U međuvremenu rađa mi se brat od tetke sa Daunovim sindromom i strah koji osećam je još veći a ono što oboje osećamo je ogromna tuga. Dogovorili smo se da cemo raditi VTO sa obostranom donacijom i jc i sperme i smatrali smo da je tako najbolje. Našli smo kliniku u kojoj želimo da obavimo VTO postupak je skup za nas zato što smo o toliko novca mogli samo da sanjamo,imali smo kredit,ja nezaposlena rodbina nam je okrenula leđa kad nam je bilo najteže za njih je to bilo kao da se kladimo na sve ili ništa u nekoj kladionici, niko od njih nije shvatao našu želju da budemo roditelji,da oset_imo tu neizmernu sreću kad vas pogledaju male okice vašeg anđela,kad vas mala rukica čvrsti uhvati za prst, kad vam se to malo biće smeje,spava pokraj vas u krevetiću, mi smo samo o tome sanjali za taj dan živeli.Nismo imali auto da ga prodamo imali smo mali stan i sve uspomene u njemu i odlučili da ga prodamo da bi imali da platimo VTO . koliko je teška odluka bila znali smo samo mi ali naravno našu odluku niko nije smatrao ispravnom.Posle selidbe i prvog meseca postanarskog života krenula je terapija za postupak, koliko sreće,nadanja,maštanja i nestrpljenja i konačno mi u Pragu imali smo pet divnih blasti,dve su stavili a tri zamrzli. Dani do bete su najteži ali mi smo jako verovali u uspeh bili skoro sigurni da ce uspeti i kada je došao taj dugo očekivan dan rezultati bete su bili 0,1 i osećanje tuge poraza bola, ljutnje, bol nas je rastrgla nisam znala ni kome je bilo teže,ni ko je šta osećao,pogledima smo znali kako se osećamo imali smo samo jedno drugo i rame za plakanje i ta tuga koju i sad posle tri meseca osećamo je ista,razna pitanja se motaju po glavi,više ni traga nema od onih ljudi punih nade sad samo čekamo dan kad ponovo budemo imali sredstava da odemo na FET tada ce mo se opet nadati opet biti srecni,svako jutro se budim i svako veče ležem sa istom željom da naša mala tri eskimčića drugi put uspeju da i mi posle toliko godina borbe i nadanja čujemo taj najlepši zvuk prvo otkucaje srca naše mrvice, pa prvi plač bebice i ono najlepše kad nam prvi put bude reklo Mama i Tata ovo je naš san i za njega ćemo se boriti dok ga neostvarimo!