petak, 15.3.2013
evo drage moje sad bih plakala smejala se i vristala u istom trenutku
petak, 15.3.2013
. Kad te tuga snađe i oči su ti pune suza a neznaš kako to preboljeti i nasdtaviti dalje živjeti, obrat se meni koja če uvijek niti uz tebe u nsjtežim trenucima, davati ti savjete i tješiti te odjutra do mraky. nemoj nikada popustiti većkreni dalje uživaj u barem malo trenutaka kojew ti je pružao život. a kad jednog dana tvoja dobra duša nestane zauvijek na nebu če te čekati moja duša kao znak prijateljstva i ljubavi!
petak, 15.3.2013
Možda samo očekujem previše od svega, pa kada zatvorim oči i odvojim se od sveta, oset_im tu prokletu prazninu oko srca.
petak, 15.3.2013
Možda samo očekujem previše od svega, pa kada zatvorim oči i odvojim se od sveta, oset_im tu prokletu prazninu oko srca.
petak, 15.3.2013
Nemoguće je tačno odrediti trenutak rađanja prijateljstva. Kao što postoji kap koja prepuni sud kad ga punite, tako nakon niza prijatnih gestova postoji onaj koji vam prepuni srce."
petak, 15.3.2013
... za velike i teške promjene svog života čovjek ne bi mogao nikad da kaže tačno kad su počele. Na tren izgleda kao da su oduvijek bile tu, na tren opet kao da su se maločas pojavile i otkrile njegovim očima. Zatim, to je podmuklo i varljivo. Ta muka izgleda ponekad teška, opipljiva, jedina i velika, kao crna planina koja zaklanja svijet i neće se nikad promijeniti ni pomjeriti s mjesta. A zatim dođu dani i čitave nedjelje kad izgleda da "planine" i nema, da nije nikada ni bila tu, da ne može uopšte biti. Dok jednog dana, jednog trena, ne iskrsne opet i ne ispriječi se pred nama, stvarna, ogromna, veća i crnja nego sto je bila prije tog kratkog i varljivog zatišja i olakšanja.