/11 /11

U jednoj carevini  jedan grad zvao se Bijeda, i u tome gradu bio je neprestano nered. Samome se caru to dosadi, te jednog dana preobuče se u trgovačko odijelo, uzjaše na konja i pođe sam u grad Bijedu, da se osvjedoči zašto su ti neredi u gradu neprestano.

Car dođe blizu grada u polje, i tu na putu nađe jednog slijepca. “Što ti, slijepče, kukaš? “. A slijepac odgovori : “Imao sam vođu, taj moj vođ uze mi sve ono para što sam isprosio, pa nekud uteče, a mene ovdje ostavi sama, pa sad ne znam što ću , umrijeti od gladi! “. Car se sažali na slijepčeve suze, te sjaše s konja i slijepcu reče : “ Hodi slijepče, uzjaši na konja, da te ponesem do grada. “ . Slijepac stane blagosiljati putnika i uzjaše na konja.

Kad su došli u čaršiju, reče car slijepcu: “ Sad smo u čaršiji, sjaši mi s konja, pa ti tu prosi, a ja ću ići za mojijem poslom. “ Na to se slijepac prodere iz svega glasa i zapomaže na narod da ga odbrani od zulumćara, koji mu hoće konja da otme na čaršiji. Narod se na to prikupi okolo putnika i slijepca, i počne vikati na putnika kako smije otimati slijepcu konaj na čaršiji. Putnik govoraše narodu kako je njegov konj i kako je iz sažaljenja donijeo slijepca s polja u čaršiju, ali to ne pomagaše:  hoće slijepac i narod da uzmu putniku konja . Pođu na sud. I putnik i slijepac pokažu sudu svaki svoju žalbu. Vas sud poviče na putnika kao na zulumćara, i presude slijepcu konja.

Pošto putnik i slijepac iziđu iz suda, rećice jedan sudija, koga je narod toga grada proglasio kao najvišega tiranina svem društvu: “ Ljudi meni se čini da oni putnik na pravdi izgubi svoga konja , nego da povratimo i putnika i slijepca”. Drugovi nisu šćeli više poricati ono što su sudili , ali ovaj sudija hoće da se povrate , te već i drugovi pristanu i opet povrate putnika i slijepca u sud. Onda sudija reče svojijem drugovima : “ ko vazda konja sedlenika jaše, nema dlake na listovima od noga , zato neka se izuju i putnik i slijepac , da im pregledamo noga”.  Sluge odmah izuju i putnika i slijepca, kad tamo a u putnika niđe nema dlake na listovima od nogu a u slijepca sve noge runjave. Tada sud presudi putniku konja.

Car uzme svoga konja , pođe iz grada, pa kad bude na gradskoj kapiji reče :” Da je blagosloven onaj koji je ovime gradu nadenuo ime Bijeda”. A kad dođe u svoju prestonicu , naredi te oni sudija iz grada Bijede dođe u prestonicu, i car ga uzme sebi za savjetnika.